Marketing
nakon svega...
Ako se ponovo sretnemo u ovome ludome svijetu, obecaj mi nesto. Obecaj mi da neces biti kao sada. Da neces biti razoren, razocaran i povrijedjen. Da neces biti pun gorcine i zelje za osvetom. Obecaj mi da ces biti onaj stari. Pun energije u sebi, pun zelje za zivotom. Obecaj mi da ces biti komicar kao i uvijek. Da ce ti se oci sjajiti onim posebnim sjajem kada si sa mnom.
U parku ce se igrati nova djeca. Klupe ce biti popravljene. Ograde zamijenjene novim. Ruze ce biti iste, bas kao i onog dana. Sjajit ce se istim sjajem i bit ce motiv za radjanje novih ljubavi kao nase.
Sjest cemo na nas zid. Reci ces mi:"Zdravo, gospodjice. "
Ja cu ti odgovoriti:"Zdravo, momce. "Drhtava koljena ce nam se dodirivati. Ja i ti cemo se prvo gledati.
Dugo, dugo. . .
Vlaznim ocima gledat cemo proslo vrijeme. Gledat cemo jedno u drugome sve one bezvezne rijeci, lazi, sve ono sto nam nikad nije trebalo. Gledat cemo one gorke susrete sa njom i sa njim. Sutnjom cemo se izvinjavati za sitnice. Svakim treptajem trazit cemo nakon svega ono skriveno u nama. Sto ni vrijeme cak nece izbrisati. Ono nesto sto tesko blijedi. Onaj crveni pecat.
Ljubav...
Ti ces poceti pricati. Onim dubokim specificnim glasom, kojeg ja tako volim, zapocet ces pricu o svom zivotu.
Pricat ces mo o svim svojim uspjesima, ali i o padovima. O neizmjernoj sreci. . Ali i o lopovu tuzi. . O grohotnom smijanju, ali i o skrivenim suzama. Reci ces mi da si ipak uspio iako nisi vjerovao da hoces. Da vjerujes u ljepotu zivota.
A onda malo tise reci ces mi kako si u svakoj trazio mene, ali me nisi nasao. Kako me je bilo pretesko naci. Kako nijedna nije imala moje oci i moj osmijeh.
Post je objavljen 19.09.2006. u 07:55 sati.