* posveta danima kad je mozak bio namješten na Visoku kvalitetu ( ili vam High Quality) i kad je mogao upiti 200str knjige iz povijesti za onog "smiješnog" (suzdržavam se da ne napišem koju uvredu) profesora koji je mogao na satu srat i srat po svima i svakome gledajući vas u oči..posveta tim danima pobjede. Na njih me podsjeća 7 rupica viška u uhu. Za svaki zaključenu jedinicu jedna. Al svaka je jedinica na kraju postala petica
-----------------------------------------------------------------------------------------------
U životu se treba borit jer bez borbe nema ni rezultata. I onda kad je najteže – borba i dalje treba trajat jer ipak : samo najbolji primjerci pojedine vrste opstaju na Svijetu.
Svako pokleknuće je poraz. Svako pokazivanje zubiju nije ismijavanje i inaćenje – to je hrabrost. Ako ne stisnete zube – eto straha i s njim i poraza.
Ne želim poraz. Ne percipiram ga i ..nema ga. Koji poraz? Nema poraza kao što rekoh.
I dok mozak hlapi od svih gluposti što sam u životu naučila i doživjela, sve što mogu reći je da se na svaki poraz vrijedi osmijehnuti, pokazat zube i poraz nestaje. Ne može vas pokopat ni kolega, ni nadređeni, ni vaš cijenjeni autoritet. Pokazali ste zube, nema poraza. Bolje se živi sa osmijehom na licu.
Sve što sam napisala je samo rezultat jada ovoga grada i da i dobri dečki igraju prljavo. Umrljana lošim..bacit ću se u blato..pokazat zube..i čim prije leć u krevet!
Položen ispit – uz lutriju i tonu sreće možda
Pad – jebeš, sve je mafija...neće tebe lutrija
Post je objavljen 19.09.2006. u 06:37 sati.