Marketing
WHAT A WONDERFUL WORLD
I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world.
I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world.
The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you.
I hear babies cry, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world
Yes I think to myself what a wonderful world.
Louis Armstrong
......................................................................................................
Znam da svi znate ovu pjesmu... To će odsad biti moja himna... Jer tražim ono lijepo u svijetu... Male stvari koje čine ovaj život i svijet tako prekrasnim... Da vam iskreno kažem, neće biti lako... Znam da se tuge šuljaju korak iza mene i da jedva čekaju da malo posustanem... I tada će me ponovo uvući u bezdan. Dati ću sve od sebe da ovog puta ne bude tako... Borit ću se protiv njih... Skupit ću sve svoje nade, sve moje male radosti, sve svoje snove... I borit ću se...
Jučer je smješak koji sam nosila postao tako težak... Jedan razgovor sa bivšom ljubavi i oči su mi zasjale... Suze su odlučile napustiti svoj stan i krenuti putem niz moje lice... No, nisam im to dozvolila. Nema više suza. Ne... Neću više tonuti u beznađe...
Umjesto toga, uskrisila sam neke drage uspomene u sjećanju, uživala u svemu onom što volim u ovom trenu i zamišljala neku sretniju budućnost... I bilo mi je lakše.
Ponovo sam pobjegla u maštu... Sanjala sam posve budna... Sanjala sam o sreći i ljubavi.
Danas opet odlazim u onaj veliki svijet vani, izvan granica mojih malih svemira... No, radujem se tomu... Onaj svijet vani može biti prekrasan... No često smo toliko zaokupljeni brigama da to ne vidimo... Kapljice zaostale nakon kiše na laticama ruža... Smješak meni dragih ljudi... Sigurnost jednog toplog zagrljaja... Prvo žuto jesenje lišće u parku... Okus zrelog grožđa i još zelenih jabuka... Miris magle na selu i njezin dodir... Kaplje kiše koje ispiru s mene sve ono tužno i mračno... Moje zvijezde...
Pronalazim milijune stvari kojima se radujem.
Ovaj svijet može biti predivan, shvatila sam. No takav može biti samo ako mu to dozvolimo...
Post je objavljen 18.09.2006. u 21:08 sati.