Poni: Kapetane, hula hula i sretan vam rođendan!
Jean-Luc Picard: Hula hula i hvala! Znači i na Rubi-ka još uvijek živi dobri stari intergalaktički slang!
Poni: O, pa to sam ja usvojio još davno, kad samo kralj Zapruđa i Utrina i ja spašavali Svemir!
Jean-Luc Picard: Kako ja ne znam za tu akciju?
Poni: Vi ste tad bili, kao šta vele na T-portalu, u hibernaciji!
Jean-Luc Picard: Kakva hibernacija, sramota! Našu ekipu su onemogućili u daljnjem istraživanju!
Poni: A zašto to??
Jean-Luc Picard: Otišli smo predaleko. Spoznaje koje imamo iz temelja bi promijenile život čovječanstva, a ono na to još nije spremno.
Poni: Dajte nam recite malo opširnije o tome!
Jean-Luc Picard: Ne smijem. Oduzet će nam svima 20% od penzije i godišnju besplatnu voznu kartu ako vam kažem.
Poni: A ha. A kažite nam onda molim vas kakvi su vaši osobni dojmovi o Borgovima, Ferengijima, Aldeansima, Edoima, Tamariansima, Jaradama, Moalcoriansima, Douwdima, Mintakansima, Paxansima, Cytheriansima, Ux-Malsima i Devidiansima?
Jean-Luc Picard: U dvadeset i dvije godine moje Starfleet karijere, jedno od najtežih i najbolnijih iskustava priuštili su mi upravo Borgovi. Ostali su bili mačji kašalj naspram njih.
Poni: Meni isto! Ja sam u Perpetual Wastelandu na Rubi-ka ostavio par mjeseci svojega života!
Jean-Luc Picard: Strašno! Bilo je to godine 2366. Jedini sam preživio njihovu invaziju. Ne želim se ni sjećati tih dana.
Poni: Ja vas razumijem. Vi ste tako puno toga prošli, suočivali se sa zlom i gledali smrti u oči. Kako ste to sve podnijeli i ostali uvijek jednako pozitivan i moralno čvrst?
Jean-Luc Picard: Heh, filozofski gledano, ja smatram da su život i smrt više od dva izbora vječnog ili ovozemaljskog života. Zapravo vjerujem da postoji još jedan koncept, van sfera ljudskog razumijevanja.
Poni: Kul! Znam da ste i veliki protivnik genetskog inžinjeringa koji je u svemiru normalna pojava, a postaje jako trendy i na Zemlji.
Jean-Luc Picard: Ključni problem genetskog inžinjeringa je determinizam koji lišava čovječanstvo onog nepredvidivog, nepoznatog faktora koji zapravo jedini čini život vrijednim. Nije li tako?
Poni: Apsolutno, to i ja uvijek kažem. A šta velite na svoje nasljednike, nove istraživače Svemira?
Jean-Luc Picard: Staze koje smo im mi utrli i iskustva koje smo prenijeli, uvelike olakšavaju nove ekspedicije. Kapetanica Janeway dobro radi svoj posao, šteta što je udana. Naravno, ima još puno sjajnih mladih kadrova, kao što je uostalom i vaša ekipa s Rubi-ka. Ja vam želim svako dobro i puno uspjeha, jedino se bojim da naši nasljednici još neko vrijeme neće imati puno prostora za istraživanje.
Poni: Jel to znači da se Svemir zapravo stišnjava, a ne da se širi??
Jean-Luc Picard: Mislim na financijsku konstrukciju cijelog projekta. Budžet za istraživanje Svemira se iz godine u godinu smanjuje. Izdaci su preveliki, a tehnika još nije dovoljno uznapredovala da ta putovanja poluče i neki konstruktivni uspjeh u vidu prilagodbe slobodnih planeta za život i naseljavanje.
Poni: Imate vi pravo! Mi smo se puno natrčali samo da si nabavimo yalmahe, letjelice jednosjede, a skupi Shadowland još možemo samo sanjati!
Jean-Luc Picard: Vidiš da i sam znaš o čemu govorim. Poni, a šta ti je to ispod stola?
Poni: Klingonsko vino. I torta. Nabavio u Omni-tradeu. To sam vam htjeo dati za rastanak.
Jean-Luc Picard: Jednu stvar moram priznati Klingoncima. Prave najbolje vino u Svemiru. Mislim da je pravi trenutak da ga otvorimo i proslavimo ovaj susret. (puk!)
Živio P-Portal, katedrala intergalaktičkog duha! I svi dragi Zemljani koji nas sada čitaju!
Poni: Hula hula! Kapetane, puno vam hvala na vašem dragocjenom vremenu i ovom razgovoru.
Jean-Luc Picard: Hvala tebi Poni. Ti si se jedini sjetio porazgovarati s nekim iz naše ekipe, ostali portali su rođendan prenijeli samo kao običnu vijest.
Poni: Takav sam vam ja. :) Živili!
Post je objavljen 18.09.2006. u 21:18 sati.