On je smatran šarmantnim i ugodnim čovjekom. Ljudi su, a posebno žene, voljeli i tražili njegovo društvo. Osvajao je srdačnošću i zaraznom vedrinom. Kako nije bio ni nepristojan ni naporan, svi su mu rado izlazili u susret.
Tako je bez puno truda postizao uspjehe, nedostupne čak i onima koji su ulagali puno više napora i rada. Uz Njega je život izgledao lakši, laganiji. Ljudi nisu osjećali da ih napada ili ugrožava i zato se protiv njega nisu borili, niti su mu postavljali prepreke koje drugima postavljaju.
Nasuprot svoje omiljenosti, nasuprot uspjehu koji ga je pratio, Njega je često lovio neki neodređeni nemir i mučilo neko nejasno išćekivanje.
Ponekad bi ga, prije važnijih susreta, hvatala prava scenska trema, onakva kakvu osjeća glumac prije nego što se pojavi pred publikom.
Imao je povremeno i prave noćne more. Tada je sanjao ledena lica koja ne obraćaju pažnju na njegovu srdačnost, njegove duhovitosti, njegove šale i pošalice. Bila su to lica koja neumoljivo sude i koja ništa ne može raskrinkati. Sanjao bi kako ga mijenjaju, a da nije točno znao zbog čega, i izlažu javnom sramoćenju i sudu.
Njegov problem je u tome što se navikao provlačiti kroz život šarmom i površnom duhovitošću. Nikada u ništa nije ulagao neki ozbiljan napor i nikada se ni u što nije ozbiljno posvećivao.
Nije ulazio dublje ni u odnose sa ljudima. Njegova je srdačnost bila rutinska i isto toliko površna kao i njegova duhovitost. Potajno se pribojavao da će se to kad tad primijetiti.
Raspolagao je ograničenim repertoarom viceva, šala i anegdota koji su po pravilu palili, ali je uvijek postojala opasnost da iznevjere, i to možda u nekom kritičnom, presudnom trenutku.
Uostalom, nije bio tako bezazlen kakvim se predstavljao. Uspjevalo mu je da se popne iznad mnogih i da dobije više nego što su drugi dobijali, a da ovi zapravo ne shvate što se stvarno događa.
Potajice je to nazivao taktikom "uspavljivanja i zavaravanja protivnika", potajno se ponoseći što je lukav kao Odisej.
Strahovao je, međutim, da ljudi ne primijete što on zapravo radi, da se u bijesu ne okrenu protiv njega i ne unište ga. On je uspješno glumio samoga sebe. Bio je vrsni glumac kome je predstavljanje vlastite osobnosti išlo od ruke.
Strahovao je, međutim, da će ga glumački instinkt izdati i da će predstava biti raskrinkana.
I ne samo to. Mučilo ga ja onaj osjećaj uzaludnosti i praznine, jer iza dopadljivih viceva i fraza, nije bilo ničega...
-Josip-
Post je objavljen 18.09.2006. u 17:12 sati.