radicalelement.info
Kroz Hrvatsku prolazi 610 km naftovoda kojemu je polaznica tankerska luka u Omišlju na otoku Krku. Luka je spojena podvodnom cijevi s rafinerijom u Rijeci, druga cijev odlazi prema Sisku, gdje se grana jednim krakom prema Mađarskoj i Sloveniji, a drugim prema Slavonskom Brodu i Srbiji. Naftovod je pušten u rad 1979. godine kada ga je vodila državna firma Jugoslavenski naftovod (Junaf). Građen je vrlo površno gotovo 5 godina, a zamišljen je kao jednosmjerni uvozni naftovod iz smjera Omišlja prema jugoslavenskim rafinerijama. Početkom rata firma mijenja ime u Jadranski naftovod d.d. (JANAF) i do danas je u većinskom državnom vlasništvu.
Dioničari Jadranskog naftovoda d.d., stanje lipanj ‘06:
- Hrvatski zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje 50,541 %
- Republika Hrvatska 21,726 %
- INA - Industrija nafte d.d. Zagreb 16,000 %
- DAB 5,840 %
- Ostali dioničari 5,893 %.
Jugoslaviju je, kao uostalom i sve zemlje, poprilično uzdrmao prvi naftni šok 1973., kada se odmah započelo s uvođenjem broadband mjera. Na čelu s Josipom Brozom Titom "nesvrstana nafta" za Jugoslaviju nije bila problem. Ono što je Tita mučilo bilo je pitanje uvoznih kapaciteta za tu naftu. Odlučeno je da će se graditi tenkerska luka na Jadranu i mreža naftovoda koji će "znoj Zemlje" dopremati do unutrašnjosti.
Na našu (ne)sreću terminal je izgrađen u Omišlju na otoku Krku koji je idealna luka za takav biznis čak i u globalnim okvirima. Dubina luke od 30 metara i zaljeva od 50 metara, te dobra zavjetrina i pogodna klima jamče nesmetan promet i ultra velikim tankerima (VLCC, ULCC 300-500 000 tona) tijekom cijele godine što je najveća komparativna prednost Omišlja spram Trsta koji može primiti tankere najveće nosivosti od 100 000 tona.
Kapacitet tankerskog terminala trenutno je 2 veza koji imaju protok od 20000 m3/h, a da su inženjeri još tada shvaćali važnost ove luke govori podatak da je rezerviran prostor za još 2 takva veza te da je ukupni predviđeni kapacitet naftovoda 30 milijuna tona godišnje, a trenutno instalirani 20. Prije četiri godine Janaf je počeo ulagati u rekonstrukciju naftovoda, izgrađene su nove pumpne stanice koje naftu sada mogu transportirati i u suprotnom smjeru - od Siska do Omišlja. Time ova luka postaje pravi dragulj, ali i trn u oku ekologa koji se brinu za Jadran, ali i za kontinentalni dio Hrvatske kojim prolazi trasa naftovoda.
Ključni moment u kojemu Jadranski naftovod dobiva na geostrateškoj važnosti predstavlja privatizacija ruskog energetskog sektora i proizvodnja namijenjena izvozu. Stalan porast proizvodnje i problem prolaza tankera kroz Bospor i Dardaneli doveo je do snažnije potražnje izvoznih kapaciteta, pa je jedan način diversifikacije izvoza ruske nafte zamišljen i kroz luku u Omišlju (Projekt Družba Adria).
U zadnje vrijeme sve se više spominje i opcija da se Janaf-ovi kapaciteti iskoriste za dopremanje nafte iz kaspijske regije kroz rumunjsku luku Constantzu preko Pančeva, Siska i Gospića do Trsta, te dalje za europske kupce (Pan European Oil Pipeline). I u tom slučaju Omišalj može poslužiti kao izvozna luka. PEOP je i službeni projekt INOGATE-a, kišobranskog projekta koji brine o energetskoj budućnosti Unije.
Hoćemo li to znati iskoristi, ali i sačuvati more, gore i jedne od najvećih obnovljivih izvora pitke vode? Hoćemo li za koje desetljeće kada se iscrpi nafta, a naftovodi postanu smeće, imati umjesto čistog mora i okoliša uništenu prirodu i zalihe zagađene vode? Možemo li konačano početi razmišljati o vodi i njenoj cijeni u budućnosti?
Bliže se izbori, pa će vjerojatno kroz političke kampanje biti provlačena i pitanja naftne budućnosti. Prisjetimo se samo predsjedničkih izbora i prljavog prepucavanja oko Družbe Adrije. U kampanju su se direktno kroz spot Jadranke Kosor uključili i ekolozi Eko Kvarnera, nakon čega je Kosor obećala zaustavljanje projekta. Njoj je projekt poslužio kao tema za napad i diskreditiranje Mesića koji je zagovarao projekt. Priča se da je upravo Mesić uspio nagovoriti Kučmu da pristane na niske cijene prevoza nafte koju su nudili Rusi za projekt DA.
Projekt je privremeno zaustavila javnost i spomenuti Eko Kvarner srušivši Studiju utjecaja na okoliš. Podsjećam da Hrvatska vlada još uvijek nije istupila iz međunarodnog Sporazuma o provedbi projekta Družba Adria koji je potpisan u Zagrebu, 16. prosinca 2002.
Bazirano na postu "Mala zemlja za veliki biznis"
Post je objavljen 18.09.2006. u 15:44 sati.