Ovaj put u Mošćeničkoj Dragi. Nije mi se baš išlo, pogotovo kad sam ujutro vidio da će vjerojatno biti kiše. To je nedostatak kod ekipnih utrka. Ne možeš se odlučiti u zadnji čas, i odustati. Čim smo stigli, i prijavili se, odmjerio sam plivačku stazu. Dobar komad, najmanje 800 metara. Pola sata prije starta, nebo se tako zacrnilo, kao da će sjekire padati. Krenuo sam prema autu, da se presvučem, i na pola puta me uhvatio takav pljusak, pravi prolom oblaka, dok sam stigao do auta bio sam mokar, kao da sam pao u more. Nije mi preostalo drugo, nego da se skinem, i ostavim stvari da se pokušaju osušiti u autu. Zovem organizatora, i saznajem da je start utrke odgođen za pola sata. I šta da sad radim još 45 minuta, ovako gol i mokar. Obukao sam suhu majicu i ogrnuo se ručnikom. Tih pola sata brzo je prošlo, a kiša i dalje pada. Opet sam se skinuo, i onako u kupaćim gaćama odšetao do mora, na čuđenje brojnih turista, koji su bili obučeni ko medvjedi. 10 minuta prije starta kiša je napokon prestala, pa smo počeli polako ulaziti u more. Do mene jedan plivač u neoprenskom odijelu kakvog koriste ironmani, poznata faca, ali ne znam od kuda. Znam samo da pliva za ekipu koju je složio jedan pravi ironman. Na startu je krenuo točno u mene, pa nije bilo druge nego da ga propustim. Plivao sam znatno jače nego što inače plivam kad je triatlon u pitanju. Ispred mene je bila grupa jakih plivačica iz PK Primorja i nekoliko dobrih triatlonaca. Odmicali su sve više, ali znao sam da plivam dobro, napokon jedno plivanje bez valova. Povratak od bove mi se malo otegnuo, ali sve ima svoj kraj, pa tako i ova moja dionica. Na kraju je još trebalo pretrčati dobar komad plaže po oštrom šljunku. Nisam osjetio ništa, ali kasnije sam vidio da sam zaradio dobru posjekotinu i nabio stopalo. Štafetu sam predao kao osmi, u vremenu 13:01 što je jako dobro za 800 m plivanja plus 100 m. trčanja po šljunku i asfaltu. Biciklist i trkač su izgubili tri mjesta, tako da smo na kraju 11. Još nemam kompletne rezultate, kad ih objave stavit ću link. Sve u svemu nije bilo loše, vrlo jaka konkurencija, svi slažu jake ekipe, nije to baš rekreativnog karaktera, kako je pisalo u najavi. Na kraju jedna zanimljivost : onaj plivač koji mi je bio nekako poznat, zapravo je glavom i bez brade Vladimir Miholjević, naš proslavljeni biciklist !!! Ne vjerujete ? Pogledajte ! Isplivao je ispred mene, sad mi jedino preostaje da mu se revanširam na nekoj etapi Tour de Francea …
Post je objavljen 18.09.2006. u 11:59 sati.