Marketing
Sapunica i međudržavni problemi
Upute prilikom preuzimanja Dore kao i inče dobijem na vratima:
- ... spakirala sam ti majice, hlaće,.. i ulaznicu za nogometnu utakmicu Rijeka : Osijek. To je Dora dobila u školi pa bi bilo dobro da je odvedeš.
- JA I NOGOMET? Subota u 19:00?! ........ Zaboravi. Padat će kiša ko iz kabla.
Tu se umješa i Dora:
- Ali tata, molim te hoćeš li me odvesti na utakmicu? Ja bi tako išla.
- Dobro Dora, ići ćemo na nogomet ali ako nebude padala kiša.
- Dobro tata. – zadovoljna odgovorom sa osmjehom na licu uzme svoj u torbicu i uputi se u lift.
Ponekad zaboravim da ljudi ne prate prognozu kao što to radim ja, i nemaju pojma 7 dana unaprijed kakvo se vrijeme može očekivati, a u subotu se mogla očekivati kiša i bura od 60-ak km/h.
Nogomet nisam gledao uživo sigurno 15 godina. Zadnji put kad me moj Stari vodio na Kantridu igrali su Rijeka i Hajduk. Tada su dečki iz Armade u namjeri da podjele svoj arsenal sa Torcidašima, ispalili su svjetleću raketu na njih koja je svoj put okončala odbijajući se od trim staze u licu jednog novinara. Tog dana je bez oka ostao i “milicijski” pas. Psu se na glavi bocom potpisao jedan navijač Hajduka. Interesantno je kako su “naši” dečki, u to vrijeme, utakmicama sa Dinamom i Hajdukom davali poseban čar vandalizma, netrpeljivosti i međusobnih obračuna, dok su tekme Partizana i Zvezde odisale "drugarstvom" i ljubavlju među navijačima obaju strana te milicije.
E da je Stari živi, njegovo veoliko srce pucalo bi od sreće. Konačno je u familiji netko tko voli nogomet..... ovog puta nogomet i nogometaše. Naime, Dora je, osim što je u sportskom vrtiću imala svakodnevne treninge između kojih je i nogomet, kod kuće gledala jednu od hrvatskih sapunica koja je prikazivala razbahaćeni život nogometaša i anoreksičnih ljepotica. Mala ni sama nezna što bi više voljela: imati takvog frajera, izgledati kao neka od ljepotica ili pak živjeti u slatkim ljubavnim problemima ovog uvaženog saoja građana.
Aj sad ti djetetu pored takve promiđbe objasni da “nije zlato sve što sja”. Tako se u moj život ponovo uvukla SAPUNICA.
Weekend report:
- Rijeka je popušli 2 gola, a nije zabila niti jedan,
- mi (Plavuša, Dora i ja) smo oko podneva krenuli u Portorož i obilazak sjeverno-hrvatske granice ili Piranskog zaljeva u kojem sam planirao surfajući zajebavati slovenski patrolni brod koji je bio usidren nasred zaljeva, uzduž još nedefinirane granice.
Objašnjenje granične problematike iz prve ruke:
Slovenci su kupili novi patrolni čamac. S obzirom da proizvođač nije predvidio borbeni patrolni čamac sa osam ležaja i full opremljenom kuhinjom, mizom za obiteljske ručkove, a da pritom bude kraći od 8 metara, Slovenci su bili prisiljeni kupili onaj model od 12 metara. Tu je nastao međudržavni problem, jer kada kapetan ovog borbenog plovila pokuša okrenuti svoj brod, zbog njegove pretjerane dužine, neovlašetno ulazi u teritorijalne vode Hrvatske. Dok je krma je u Sloveniji, 4 metra prove se nalazi u Hrvatskoj.
- Surfanje odgođeno zbog kiše i nedostatka očekivane bure,
- vratili se oko pola noći kada je utakmica odavno otišla u zaborav.
Post je objavljen 18.09.2006. u 10:16 sati.