Marketing
Dani grožđa 2006
Opet ponedjeljak, i opet ispočetka. Na sreću, bar ne pada kiša. Ali je kišilo protekli vikend. Baš nemaju sreću Buježi, rijetko kada prođu Dani grožđa bez kiše. U petak nismo ni mislili ići u Buje. U subotu popodne odustali. Iako je prije podne bilo suho, baš je moralo pasti popodne. Pa smo sjeli u auto i otišli u Trst. Kupovina uspješna, Potočnice zadovoljne cipelama. Nisu ni jako skupe te gležnjače, 25 i 30 €. Sa subotnjom kupnjom definitivno smo zaključili da starija Potočnica više ne može naći dječje cipele. Kupili smo joj prave žemske. Dijete sa sobom nosi noge broj 37. Još se broj 36 i može naći među dječjom obućom, ali ne i 37. Gotovo. Frknula je nezaustavljivo...
U nedjelju smo popodne ipak krenuli u Buje. Počelo je padati na samom ulazu u gradić. Sreli putem nekoliko magaraca, pravih. Spremali se za utrku. Nismo išli gledati, otišli na kavu prijateljima dok se ne smiri vrijeme. Predvečer čoporativno izašli. A što reći? Taman se bila lutrija privodila kraju, sav se narod natisnuo na glavnom trgu, tako da je ostatak sela bio lako prohodan.
Morali smo prvo otići do dječjih zanimacija. Na Školskom brijegu (a evo i nove talijanske osnovne škole)
montirani su autići na sudaranje, mali carting i vrtuljak. Curke su se vrtile i dizale, ja ih pokušavala vloviti fotoaparatom, dok su moj dragi i prijatelji bludili pogledom po okupljenom mnoštvu.
Kad su se pišulje – recimo – izdovoljile, krenusmo dalje. Štandovi s igračkama iz Kine
štand s drvenarijom, štand s cipelama (a mi u Trst išli u kupovinu, svašta...). Usput je stradala i neka jagnjad
Curke su s frendicom išle pogledati izložbu ptica. Upad – kupon lutrije, 10 kn. Nakon par minuta mala frendica izlazi van, sva sretna. Osvojila kanarinca na lutriji! Ostatak obilaska Buja prošao je u pregovorima djevojčice s roditeljima – bi li uzeli kanarinca ili ne bi. Već imaju doma akvarij s ribicama i dvije dvorišne mačke. Malena ima 8 godina, mogla bi se donekle brinuti o novom ljubimcu ali na kraju će sva briga ipak pasti na mater. Mami se digla kosa na glavi. Onda smo saznali da se ptičica dobije bez krletke. U što je stave, u najlonsku vrećicu?!!! Ne, trebaš donijeti krletku. Ma nemoj.
Krenuli ka Trgu, kad nas je skoro satrao buljuk ljudi. Lutrija završila, izvučeni dobitnici, pa se raja počela razilaziti. Jedan dio posjetitelja premjestio se na prostor gdje se trebao održati koncert limene glazbe, drugi dio se prelio preko raskrižja u Istarsku ulicu. Sklonili smo se iza nekog kombija sa (vidi vraga) životinjama, žečićima, ribicama i ostalim sitnim živim bićima. Tu se nastavila rasprava dobitnice kanarinca s roditeljima, bi li kupili krletku za ptičicu pa ipak preuzeli osvojenu nagradu ili ne. Ostavismo ih u trilemi. Mi se lijepo pokupili i vratili doma. Lakši za nešto malo kunica (Potočnice su stvarno skromne, svaka čast), zadovoljni što smo ipak bili.
Post je objavljen 18.09.2006. u 09:18 sati.