Sandi Vidulić je napisao dosta dobar članak u Nedjeljnoj Dalmaciji (17.9.'06.). Između ostalog citira i dio zakona iz '92 koji bi mogao biti osnova za tužbu protiv općinskih i državnih vlasti zato što nisu pokrenule postupak legalizacije kad su to zakonski morale.
Međutim, s obzirom da smo "bespravni", možda nemamo pravo ni na tužbu. Iz naše perspektive točnija riječ je obespravljeni, jer prije 2004. iako formalno nismo imali pravo graditi bez građevinske dozvole, gradeći na građevinskom području imali smo pravo na naknadno izdavanje dozvola čim bi se donijeli prostorni planovi uređenja. To neformalno, prešutno pravo zakonski nije utemeljeno, ali se u praksi primjenjuje u nedostatku zakona o legalizaciji. U međuvremenu je ta mogućnost nekima od nas ukinuta uvođenjem novih restriktivnih kriterija (70m). Dok se većini omogućuje naknadna legalizacija, manjini bsp graditelja se ruši na osnovu retroaktivne primjene tih kriterija. Uredba se primjenjuje unatrag u smislu da se dio građevinskog područja proglasio zaštićenim, a objektima izgrađenim prije te prenamjene prostora se ne priznaje namjena prostora koja je vrijedila u vrijeme gradnje. Argument da se gradnji nije smjelo ni pristupiti bez dozvole i da stoga nije riječ o retroaktivnosti bio bi opravdan i valjan kad bi se rušenje primijenjivalo na sve objekte koji su građeni bez dozvola. Država bez prostornih planova uređenja se ne može nazivati pravnom, pa je stoga ispravnije govoriti o bespravnoj državi, a tek potom o bespravnim graditeljima. S obzirom da su ipak postojali planovi višeg reda, pa se znalo gdje je građevinsko područje, možda je najprecizniji pridjev polupravna država. U takvom okruženju se pojavilo mnogo polupravnih graditelja kojima se sad naplaćuju kazne jer nisu imali strpljenja 30 godina čekati PPU.
Umjesto kopiranja gore spomenutog članka parafrazirati ću samo neke dijelove. Ukratko, navodi kako se općine godinama financiraju naplaćujući komunalne doprinose od "bespravnih graditelja", što po zakonu nisu smjele. Zatim piše o pretvaranju Dalmacije (tj. cijele obale) u rezervat. Nekad su dozvole izdavale općine, a danas se sve kontrolira iz Zagreba. Nametnuto je smanjenje građevinskih područja jer se objekti bez dozvola tretiraju kao nepostojeći (neizgrađeno građevinsko područje), pa ni kad se donesu prostorni planovi nećemo moći legalno graditi kad nemamo gdje. Osim toga, sa nekadašnjih 20m, granica za gradnju kuća je pomaknuta na 70m od obale. Naravno, iznimka su oni koji znaju gdje će se poljoprivredno pretvoriti u 10× vrijednije građevinsko ili turističko područje, pa sad kupuju zemlju po niskoj cijeni. Dodao bih da je takvima svejedno koliko su blizu obali kad imaju kapital za gradnju hotela. Možda je i jedina svrha Uredbe u tome da se iz prvog reda do mora uklone kuće za odmor i sagrade hoteli, jer oni su iz te nadzakonske uredbe izuzeti zajedno s javnim objektima. Ili to, ili je prava svrha bila stvoriti neizvjesnost, pravnu nesigurnost u kojoj prostorni planeri (općinske i državne vlasti) imaju moć svaranja kriterija iz koje prirodno proizlazi korupcija za kakvu se sad optužuje Goleš. Normalno da imamo toliko korupcije kad se zakoni rade kao da ih je progurao B'Stard po narudžbi Black Adder-a. Kriteriji za rušenje/legaliziranje ne postoje, jer po zakonu se svaki objekt bez dozvole mora ukloniti. U nedostatku zakona o legalizaciji ovo postaje zakon: "Stari i preizgrađeni dio Vira nismo dirali jer bismo u tom slučaju morali srušiti više od 3000 kuća". Dakle politički se odlučuje je li područje izgrađeno ("privedeno namjeni") ili neizgrađeno, po principu "postoje prioriteti za uklanjanje onih građevina, koje će biti najbliže što širem konsenzusu o opravdanoj primjeni te sankcije." Znate koje osobe ili bolje reći institucije citiram..