Tok mojih iznimno endemskih misli (odnosno, kad se misli pojave, a to se, recimo, desava cesto ko potpuna pomrcina sunca) je iznimno lako zaokupirat. Recimo, sto bi nekome bilo tracenje vremena meni je nevjerojatno zabavno i intelektualno zahtjevno. Oduvijek volih buljit u ves masinu. Buljit u bubanj i gledat kako se roba okrece, moci, pracaka, pere, ispire, omeksuje i, secer na kraju, centrifugira (centrifuga me malko i plasi, ako cemo sasvim iskreno - onako, jeziva je). Mirne duse i laka srca mogu odsjedit citav jedan ciklus pranja bez da trepavicom i jednom trepnem. Ne sad da sjednem i onda ili citam knjigu, raspam nokte, kopam po usnom kanalu. Nego bas ono, zabuljim se sa zanimanjem. Em vrijeme brzo prodje, em se ves opere, svi siti, zdravi i zadovoljni. I intelektualno nahranjeni. Ko bubrezi u loju.
Slicnu zanimaciju otkrih nedavno: buljit u masinu za kruh. To jest, ona koja radi kruh. Naime, doticnu dobih za rodjendan. Usputno receno, kad covjek pocinje dobivat poklone ovog tipa zna se da je jedno 2 metra udaljen od rake. Odnosno, groba. Odnosno, kraja zivota. Drugim rijecima: da ga je zivot smlavio do koske. I sad, buljit u masinu za kruh: kako, zasto? Pa fino: uperis ocne duplje i ono sto se nalazi u njima u majusni prozorcic na vrhu i piljis u masu koja se nakon nekog vremena metamorfozira u kruh nas svagdasnji. Nema milijeg prizora od mijesanja, dizanja i pecenja kruha. Doslovce naocigled kad nastaje. Oduvijek me fascinirase proces nastajanja od niceg nesto. Mozda je fizicki to i nemoguce, ali figurativno je sasvim moguce. Tako se mogu provesti uzbudljivi sati i sati. Sampionat buljenja u prazno, neki zlobnici bi pomislili. Ali nije tako, nevjerni Tome! Bulji se u cin kreiranja. A to je neprocjenjivo. Takodjer, sa ovakvim hobijem buljenja u prazno nikada necu dobit zuljeve na mozgu. Sto me cini izuzetno sretnom i ushicenom.
Smatram da me ovaj hobi odmah moze katapultirat u orbitu intelektualaca neobicne vrste. Trebat ce mi to. Za one duge noci kad cu drat (oderivat? ono, kad deres kozu i krzno radnju) i pec kozetinu ispod peke nakon sto se nastanih u krsu. 'Oce li me iskupit olakotna okolnost da upravo odgledah ovo? To sam si i mislila.
Nevezano i razvezano: kolegi Jamajkancu jucer bijase zlo jerbo mu West Ham izgubi od Newcastlea. I to na domacem terenu. Covjek bijase skrhan, doslovce. Sto je u tome da se covjek-muskarac dadne reducirat na razinu slinave amebe ako mu nogometni tim izgubi? Sa druge strane (odnosno, poledjine), mogli bismo se pitat zasto ja volim Scissor Sisters. I tako u bismo si mogli u krug fatat repove u nedogled (ko moja macketina). Pa zato necemo.
Bulaznim. Puca mi glava. Odo' prilec. Fala.
Post je objavljen 18.09.2006. u 19:06 sati.