Marketing
posjeta
Vrlo sadržajan vikend i što je najbolje, još nije gotov! Sutra je ovdje blagdan: Dan poštovanja prema starijim osobama, ili nešto slično.
Inače u Japanu postoji zakon da se svi blagdani, neovisno kada padaju prebacuju na ponedjeljak. Na taj način su ljudi uvijek na dobitku - ako je praznik subotom, slavit će se u ponedjeljak, a ako je ponedjeljkom, utorkom ili bilo kojim drugim danom - opet će se slaviti u ponedjeljak.
Znači, Japanci su uvjereni da su uvijek na dobitku! Siromasi oni ne znaju za omiljeni hobi u Hrvatskoj, a vjerujem i u okolnim nam zemljama, a koji se zove, spajanje neradnih dana. Kad bi se kod nas uveo isti zakon, nekad bi bili na dobitku (blagdan vikendom), ali ne bi više postojao onaj užitak kad blagdan padne utorkom ili, kolike li sreće, srijedom, pa se lijepo spoji u pet dana praznika (a ako se petkom ode malo ranije, onda skoro pa šest dana uživanja). Ovdje pet neradnih dana nazivaju predugim godišnjim odmorom, a kod nas je to, jedan malo produženiji vikend.
No, kako vidim, iz jedne digresije upao sam u drugu, stoga Sub Return!
Dakle, o blagdanima, sutra slave starije osobe, ali imaju i drugih egzotičnih blagdana poput: Dana kulture, Dana zelenila, Dana djece, Dana mora, pa čak i Dana zdravlja i sporta. Početkom svibnja imaju cijeli tjedan blagdane (par ih se nanizalo zaredom), pa su onda jednog jedinog siromaha koji nije blagdan, također proglasili blagdanom (ipak postoje neke sličnosti između Japana i Hrvatske) i dobili Golden week.
Vratimo se mi početku priče!
Jučer smo bili na sumo borbama! O tome jedan zaseban post, čim downloadam slike. Meni je to bilo treći put, Najdražoj ženi mi, prvi put. I oboje smo bili oduševljeni.
Danas smo nakon mise imali gošće: ženinu profesoricu Japanskog i njenu kolegicu. Prvo su nas razmazile poklončićima, lijepo upakovanim! Dobili smo japanski čaj u listićima, neke kolače od slatkog krumpira, figuricu trudnice i lijepi broš. Onda smo malo čavrljali na pokvarenom engleskom i još pokvarenijem japanskom. I onda je krenula kulinarska čarolija Najdraže mi Žene.
Pileća juha sa domaćim rezancima (made by Najdraža mi Žena), hobotnica na salatu (made by Najdraža mi Žena), lasagne (dobro nije baš sto posto hrvatsko), ali pasta made by Najdraža mi Žena. Pijuckao se izvrsni Riesling iz Kolumbije (odabrao by Ja). Gošće su se neprestano divile hrani, a nas dvoje nismo mogli ustanoviti je li riječ o japanskoj uljudnosti, ili im je zbilja tako dobro. Na kraju su sumnje razbijene kad su nas pitali, smiju li one ostatak lasagna ponijeti doma svojim muževima da i oni uživaju u hrvatskoj hrani 
Nakon toga smo još malo diskutirali o japanskim haiku pjesnicima. Još je u prošlom tisućljeću moja nastavnica hrvatskoj probudila u meni interes za haikuom, pa sam se s ponosom mogao nabrojati 4 najveća haiku pjesnika (Bashoa, Busona Issu i Shikia). Onda su telefoni zazvonili, prijateljice prijateljica Najdraže mi Žene, izvlačile su pjesme iz svojeg sjećanja i uskoro sam dobio cijelu papir popunjen kanjiem i hiraganom - pregršt haiku pjesama. Još samo kad bi ih znao pročitati :-)
Ako tko zna Japanski: dozo (izvolite!):
Uglavnoj lijepo provedeno nedjeljno poslijepodne. Bilo nam je drago promovirati Hrvatsku u ovoj dalekom zemlji. A nagradu smo dobili na kraju - "željela bih vas pozvati početkom listopada kod mene u posjetu". I opet će ići samo Najdraža mi Žena koja valjda ima neku magičnu moć na Japanke. Ja sam ovdje proboravio preko godinu dana i nikada nisam niti dobio poziv da ih posjetim doma. Ona je ovdje 4 mjeseca i već je u nekoliko navrata "brijala" po japanskim kućama. Ali valjda ću se jednom i ja uz nju prošvercati.
Sad će vjerojatno zli duhovi reći da me se ljudi ne usude pozvati jer se boje da bih im ja pojeo sve u kući, uključujući i tatamije. Pa evo, prije nego se zli duhovi aktiviraju da ih preduhitrimo! 
Post je objavljen 17.09.2006. u 18:25 sati.