Marketing
.....gotovo je.......
Eto me...Jučer je bio najgori dan do sad u ovom mom tako dugom životu...:))
Ma ne pitajte se što je bilo...Jer ni ja sama ne želim o tome pisati na blogu...Jednostavno ću samo reći da je gotovo nakon dva predivna mjeseca...A moralo je i to jednom završiti...Danas samo već malo bolje, a jučer sam bila u totalnom kur**....Bolje neću početi pisati, jer onda neću moći stati...Samo ću reći da mi je žao što je gotovo, al eto nisam mogla više....Popričali smo, zaključili (bar moja strana) da je ovako najbolje....Nisam htjela sve to otezati i zavlačiti, pa sam odmah sve riješila s njim...Toliko puta dok smo pričali, pala sam u iskušenje da kažem da sve to zaboravi, da je sve opet po starome, da smo opet zajedno...Ali jednostavno sam si rekla : "Ne smiješ popustiti sama nad sobom!! " i to je to....Znam da ću žaliti (već žalim)..al tako je bilo određeno...Vrijeme će proći, zaliječiti sve, i sve će bit po starome...Ali kad se sjetim svih onih zajedničkih trenutaka, nostalgija me hvata...Tako na trenutak zaželim da je sve po starome, ali eto....
Stalno tražim neko društvo, samo da ne razmišljam o njemu i svemu tome...Samo da zaboravim na to....
Vjerujte mi da još nisam svjesna toga...Ne vjerujem još da se nećemo nalazit, bit zajedno, pričat, smijat se....Sad mi dođe da mu pošaljem poruku da smo opet zajedno, ali NE SMIJEM!!! Sama sam sebe uvjerila u to i točka...
Kako je teško borit se sama protiv sebe...
Al proći će, već za tjedan dana će bit super...Bar se nadam...
Eto, neću više pisati....Idem sad polako....Ala, evo me opet mislim o tome..Sve me podsjeća na njega i na nas...Još mi nije ušlo u glavu da toga više nema...Kad će me to proći????
Kad sam sama, u komi sam....Samo da mi je društvo, da se smijem s nekim, zezam, pričam...a ne ovako, samo sam u bedu i samo mislim o tome...samo se mučim tako...UPOMOĆ...
Ali opet ni prvi ni zadnji...Za par godina ću se samo smijati i misliti: "Klinka sam bila...Šta sam se bezveze bedirala sa 15 godina??"
I tako će to bit....Samo ću se toga prisjećati sa smiješkom na licu....Kao što se prisjećam onoga od prije par godina, kad sam u šestom razredu imala dečka...HAHAHAH....Jao, kad se sjetim...Valjda će mi bit tako i onda....Sad mi je lakše...Samo moram tako pozitivno razmišljati...JEA, sad sam opet nova...
Koliko dugo?? Bog samo zna....Nek mi i pomogne...
SOS, ljudi....
Post je objavljen 17.09.2006. u 17:41 sati.