NeKi DrUgI SvIjEt...
Hodam stazom kojoj kraja nema,
Kraj nje više ništa živo nije
I znam da se i meni nešto loše sprema.
Mrak se taloži u slojevima teškim...
Sve što je nekad lijepo bilo, u crno zavija
Svojim mislima grešnim...
Došlo je vrijeme da svoj oprost zatražim,
Sad napokon priznat ću svoje laži
No samo zato da svoju kaznu ublažim.
Ne,meni do oslobođenja uopće nije stalo,
Ako me i u vječni mrak pošalju
Neću se žaliti jer to mi ne bi teško palo.
U zrakama sunca toplinu više ne mogu naći,
S godinama postale su tako hladne
Kao što dani u jesen postaju sve kraći.
I sada suze će me ispratiti u tminu, u mrak.
Znam da će to biti moj novi dom,
Tamo ću udisati sasvim drugi zrak...

Pozdrav od Imaginary Girl :)
Post je objavljen 17.09.2006. u 17:19 sati.