iliti Dan svjetskih rekorda za Guinnessovu knjigu rekorda održao se danas u bečkom Prateru. I moja mala gomilica je bila tamo, pa evo i nekoliko dojmova.
Poanta ovog događaja (osim medijske i turističke atrakcije) je da svatko može sudjelovati, makar i u velikom broju prijavljenih za neke rekorde, ući u Guinnessovu knjigu. Moto nije više, brže, dalje već zabava i akcija za svakog sudionika. Iako je ulaz bio besplatan, prostor je bio ograđen kako bi se registrirao broj sudionika koji su poništavanjem ulaznica potvrdili žele li sudjelovati u nekoj od disciplina.
A na programu je bilo (i još uvijek je jer događaj i sada traje, a vi dobivate ekskluzivnu vijest) stvarno svašta...Od rekorda u najbržem farbanju zadane površine (taj rekord je skinut), najvećeg broja okupljenih parova na jednom mjestu koji se ljube duže od 30 sek. (za taj nije bilo dosta prijavljenih a poljubac mene i Savršenog je prekinut od djevojčice koja je isto htjela sudjelovatui u tom općem davanju pusa) do predstavljanja najvišeg čovjeka na svijetu koji je za tu prigodu doputovao iz Kine.
Bao XiShun visok je 2 metra i 36 centimetara, nosi cipele broj 59 i težak je 165 kilograma koji se na njemu uopće ne primjećuju pa čovjek izgleda zapravo vrlo mršavo. Ovaj pedesetpetogodišnjak je prilično sramežljiv i ne voli baš gužvu u puno ljudi oko sebe, a njegov fizički izgled na žalost ne prati te njegove osobine, pa gdje god se pojavi postaje prava atrakcija.
Tako smo ga i mi vidjeli na nekoliko metara od nas i to bez problema jer je toliko velik da ga se ne može ne vidjeti...Iskreno, meni je to sve malo izgledalo kao neko pokazivanje čudovišta, ali sam se i ja s djevojčicom na vratu priključila gomili da ga vidim iz bliza. A Savršeni je i okinuo jednu fotku...na moj zahtjev i samo u svrhu da vam dočaram kako izgleda kada neki tako visok čovjek boravi među gomilom nas prosječno visokih.
Nadam se da imam opravdanje za tu fotografiju, iako mi je zapravo žao čovjeka koji ima problema sa reumom zbog te visine i hoda sa štapovima, čak više ne može niti igrati košarku koju je igrao, i za čiji let u avionu miču čitav red sjedala da bi on mogao sjediti. Ali čovjek je pristao doći, pa je valjda i spreman na tu svu strku oko nejga i to samo jer se priroda zaista poigrala sa njim.
Dok su mi neki rekordi zanimljivi i imaju smisla, puno njih čine mi se totalno perfidni i izmišljanje svega i svačega.
U sedamdesetima je pažnju plijenio Shriddhar Chillal iz Indije koji svoje nokte nije rezao preko dvaseset godina. U osamdesetima je to bila Cathie Jung koja je svoj korzet u struku suzila na 38 cm, a 2003. je na primjer pas Augie (retriver) nečijom tuđom voljom u svojim ustima uspio smjestiti pet teniskih loptica.
Ispada da ljudi stvarno rade svašta ne bi li ušli u tu neku modernu svetu knjigu sa rekordima. Zlobnici bi možda i rekli kako nemaju šanse na nekim drugim poljima, pa pokušavaju tu...Ne znam, vjerojatno je to u početku imalo neki drugi smisao, ali kao i sva druga područja rekordi su sve brojniji, rezultati sve bolji, a ideja raznih sve više.
Ono što se još održalo ili se treba održati nakon našeg odlaska zbog popodnevnog sna djevojčije je bila najduža zmija napravljena od 250 djece koja jedu sladolede (mi smo ih smazali u izvannatjecatelsjkom okruženju), zatim plesanje bečkog valcera sa više od 423 plesna para, trka u japankama sa više od 1000 sudionika (to mi je žao da nisam ostala jer su japanke koje svaki natjecatelj dobije bile baš fora), zatim zatvoreni lanac biciklista od 3,2 kilometra s time da razmak između bicikala mora biti manji od metra...i još svašta začinjeno balonima, koncertima, poklonima...
Eh, da...kada je u pitanju naguravanje oko djeljenja promo-materijala tu su esterajheri slični načim ljudima u domaji, možda još i gori...Iako se često puta ni ne vidi što se dijeli, ekipa se nagurava kao da se radi o izgladnjelima kojima je konačno stigla hrana. Pa su neki na izlaski izgledali kao lutajuća promotivno-natrpana gomila ispod koje se nazire ljudsko obličje.
Mi smo se vratili sa poklonom koji je dobio svaki sudionik pokazavši kartu, dva balona i jednim cocolino medvjedićem za kojeg smo poslali Mr. Perfecta da se izbori jer nam se jako svidio.
I bilo nam je baš veselo, djevojčica spava, naravno sa novim ljubimcem, a ja idem popraviti onaj prekinuti rekord sa Savršenim...
A ovaj post je definitivno po kočilini teksta napisan u rekordnom vremenu, pa molim blogersku zajednicu da to registrira.
I uzme u obzir da zbog gore spomenutog rekorda postavljanje fotki dolazi na red, naknadno...
Post je objavljen 17.09.2006. u 16:33 sati.