osim sto su mi predavanja pocela prije tjedan dana i kisa je pocela ubijati ono malo volje sto mi je ostalo da nesto napravim. tesko mi je ustati iz kreveta. napor je cak i otvoriti ujutro oci. samo bih spavala ili ležala i sanjarila.
mogla bih razmisljati o ljetu. ili o suncu. mozda o ljubavi ili (be)smislu zivota. mogla bih kovati urote i razvijati teorije. ili slusati muziku i smisljati stihove. pjevati u sebi i stvarati slike u mislima. mogla bih biti s njim...
kiso, pusti me na miru i vrati mi ljeto. odi nekamo gdje te zele...
hvala!
Post je objavljen 17.09.2006. u 16:22 sati.