Probudila sam se....kvragu!!! Koliko god sunca bilo vani nemogu skinuti izraz lica.Jednostavno sam flegmatična previše da bi me išta razveselilo. Jučer navečer sam imala osmjeh na licu. Izašla sam van u tankoj bijeloj majici i crnom topu ispod i u trapericama i počela je kiša,ali počela je pljuštiti kao nikada do sada.I samo sam stajala raširenih ruku na kiši mokra ko miš,cjedila se voda niz mene i bila sam mokra.Pljuštalo je kao i tuša i ja sam samo stajala i okretala se na kiši. Obožavam kišu,možeš pokazati svoje osječaje,možeš plakati i nitko neće primjetiti najbolje vrijeme da ispustiš sve iz sebe,pa sam tako i ja sinoć.Izašla sam van sslušala muziku i plakala na kiši,nitko nije primjetio.
Ovi dani su nekako sivi,jednostavno nema ničega što me veseli,čak me nit ne veseli činjenica da jučer uopće nisam jela,uopće nemam nikakve osječaje prema tome.Kao da je to nešto što radim svaki dan.
I dok se svi oko mene prežderavaju i jedu ja ih samo gledam i nemam nikakav osjčeaj za to.Isto kao da grizu plastiku,meni se plastika ne jede. I moram priznati smijem se u sebi,negdje duboko u sebi,u svojim kostima krijem osmijeh i ponos.Ponos zato što ja to mogu i zato telepatijom gledam tu hranu i govorim joj :" šta ti misliš da si neka faca ha? tu kao stojiš i očeš da te ja pojedem? e pa neću,a znaš zakaj ? zato kaj si govno,i baš me briga za tebe i sad ideš u smeće. Neću ti dopustiti da ostavljaš zauvijek svoje tragove na meni,neću. Ne želim da moram zauvijek misliti na tebe i ono što si mi učinila.Nisi toga vrijedna i ne zavređuješ to .A ja zaslužujem puno više od toga.Ja zaslužujem odbiti hranu,eto ti na pa se ti smiji nečijem drugom želudcu". Ali bez izraza lica,samo sjednem gledam u to dok ne završim monolog i onda se samo ustanem i odem u sobu. Objavila sam rat kojem nedam da prestane. Jer više usitinu nemogu sjediti pred zrcalom gledati seme kako se premećem po cjeloj njegovoj dužini i širini dok mi suze idu niz obraze.Ne želim se više sažaljevati jer mi je uistinu više dosta svega.Nemogu se gledati ovakvu jadnu i iz dana u dan govoriti si "uvijek postoji sutra". Jer sutra ne postoji i današnji dan će trajati dok moja agonija ne završi,a sutra? ma nek me vlak pogazi bar ću umrijet sretna.
Neznam cijeniti ono što imam a ono što nemam cijenim i možda nikada neću moći cjeniti samu sebe ali to će vrijeme prosuditi. Višak na bokovima,višak na nogama,rukama,vratu....ja sam ejdan veliki višak i da bar imam neki usisavač da si ga metnem u dupe i usisam svu masnoću iz sebe.Ustvari i ima takav usisavać zove se LIPOSUKCIJA ali to je glupo,kratkotrajno i skupo.
cure našla sam jednu pjesmu za nas pa nek si je posluša tko hoće..
========================
You Am I - Adam's Ribs
========================
Don't look at my waist 'cause the pants don't fit right.
I'm a dedicated follower of skin tight
As long as we don't eat everything will be fine.
I just want to look fascinating, snorting the diet pills I'm grating
As long as we throw up everything will be fine.
As long as we're emasciated
tastes outdated, yeah, everything will be fine.
Everytime I eat is a slate away from every photo that I emulate.
As long as my fingers fit everything will be fine.
Cheeks like a valley and ribs like grater
but just think of all that cash I'm saving.
As long as we throw up everything will be fine.
As long as we're emasciated
Taste out dated, yeah, everything will be fine.
It will be fine. It will be fine.
Make me grow up.
pusaaaa
Post je objavljen 17.09.2006. u 12:01 sati.