Nevidljiva sam.Tako se osjećam zadnjih dana, iako se uvjeravam «sve je to samo faza», potpuno nebulozni i konfuzni snovi, a ipak toliko jasni i smisleni samo meni, ne dopuštaju mi da zaboravim kako se osjećam. Čak i kada spavam okružena sam bezbrojnim podsjetnicima kako se osjećam iz dana u dan.
Ne mogu se pomaknuti, osjećam se potpuno paralizirano. Kao da pokušavam trčati, a div mi pritišće ramena, tako svaki moj trud i napor postaje beznačajan, ne mogu se otrgnuti, preslaba sam…
Čega god da se uhvatim, ne polazi mi za rukom, što god odlučim postaje totalni bezuspjeh…
Opet sam uletila u klopku, toliko sam bila oprezna, pazila da to ne ponovim, i opet sam naivno ušetala u svoju osobnu tamnicu…
Ne osjećam se dobro s ljudima s kojima sam svaki dan, s kojima se družim, postali su podsjetnik…želim biti sama, a to nitko ne shvaća, stalno me ispituju o jedno te istim stvarima o kojim ih molim da me ne pitaju…
Tužna sam…
Činim nekakve rezove, prekapam po prošlosti i puštam je od sebe, pokapam je i rješavam je se zauvijek…
Zašto je tako teško shvatiti da je to bolan proces? Ili da je osoba sastavljena od bezbroj slojeva? Nemam prekidač, ne mogu se uključiti i isključiti kao mehanička igračka samo zato da se ljudi ne moraju suočiti s činjenicom da ipak nije sve u baš najboljem redu.
Želim da ovaj osjećaj što prije ode, da me ostavi na miru, želim svoj mir i svoju jakost natrag...
Kad bih bar mogla zapamtiti i baš svaki put na isti način izaći iz svoje čahure nesigurnosti...
Kako uopće zavoljeti sam sebe? Postoji li način na koji možeš percipirati sebe onako kako te vide tvoji prijatelji? Zašto uvijek zaboravljam cijeniti neizmjeran Božji dar, život?
Još uvijek ne znam prihvatiti samu sebe. Zanemarujem talente, prepuštam se malodušnosti, zaboravljam dati, i ne znam kako primati,bojim se riskirati, optimizam ne nalazi put do mog mozga, osjećam se kao okovana ledom.
Ponovo me obuzima sumnja, sumnja u sve, preispitujem, tražim, nalazim i opet sumnjam, nezahvalno odbacujem dokaze i počinjem ispočetka...
Nalazim se u začaranom krugu, a ne znam kako ga prekinuti...
" Bože, dao si mi sve, molim Te samo još jedno, Daj mi zahvalno srce..."
Post je objavljen 17.09.2006. u 11:39 sati.