Marketing
photo by misko
Kiša, kiša, kiša...
Nedjelja, dosadna, prazna...
Približava se dan odlaska na operaciju. Miran sam, psihički i fizički dobro pripremljen. Ne trčim: ne želim u posljednji čas, pred samu operaciju stopala povrijediti se. A i zbog bolova, da budem iskren. Boli sve jače, budim se zbog bolova, a pri trčanju...uhhhhhh! Umjesto toga razbacujem se utezima i zadovoljan sam snagom, koju poslije operacije mjesec dana ne smijem upotrijebiti. Strogo mirovanje, bez oslanjana na nogu. Oslabiti ću i upravo zbog toga sada nabijam kondiciju i snagu. Ponekad mi se puls u mirovanju spušta ispod 50 otkucaja u minuti. Obično je oko 55. Učinio sam sve što sam mogao i sad mogu samo čekati ishod. A to mi je najteže: čekati! I ostaviti Lori kući, odvojiti se od nje, pa bilo to i samo na pet dana.
Post je objavljen 17.09.2006. u 09:02 sati.