Jučer mi je kiša koja je lijevala ko iz kabla upropastila izlazak. Lijepo sam se spremila za kino, čak i krenula, a onda sam vidjela koliko pada i sjetila se da druga strana ide pješice i da bi vjerojatno bila mokra kao miš. Nazvala i odustalo se.
Vratila se kući, sjela za računalo tj. otvorila Iskricu i da još bude gore saznala da sam prestara za one koji su još stariji od mene. Dobila sam kompliment da sam dobar čovjek, no moj je grad proglašen selendrom, a ja sam se osjećala pa prilično jadno.
Kako bih prekinula red lošeg raspoloženja, skinula sam šminku, otuširala se i jednostavno pokupila u krpe prije devet naveče i stoga jutros evo mene ranom zorom.
Shvatila sam da sam malo zanemarila bloganje i vrijeme mi je da se načnem nekih ozbiljnih tema. Tako ću u kino vjerojatno jutros i to s nećakom (ovo nije ozbiljna tema), a sad je vrijeme da dokrajčim kavu i da provjetrim sobu. Vani pada još uvijek dosadna kiša, skoro je sedam, a ja možda danas odem u Crkvu. Nekako nakon dugo vremena imam potrebu da tamo odem.
Post je objavljen 17.09.2006. u 06:53 sati.