Marketing
Kod nas veselo po običaju...
Moje najstarije dijete i njegova lijepša polovica su tu zadnjih deset dana. Došli su baš isti dan kad su moj mlađi sinko i njegova šišačica dredova otputovali na svoje ljetovanje u arapske nam zemlje i tamo do sad već doživjeli sijaset raznoraznih dogodovština, što sa raskorakom između plaćenog aranžmana i tužne stvarnosti pa do nekih drugih koje ćemo ispričati jednom drugom prilikom ili trećom 
zavisno o mojoj ljenosti.
Dakle, slobodnog hoda 0 bodova, sve gola akcija pa tako sve do sada, a kraj se još ne nazire.
Blenton od milja tako zvan, je pacijent svoje vrste, doslovno ali i preneseno, pa je odlučio sve o istom trošku odvaliti sva 4 umnjaka da se ne zeza sa dvije operacije neg sam sa jednom. Moram reći da je bio upozoren da to nije mačji kašalj... i nije bio, i još uvijek nije... (mačji kašalj)
Dakle, 4 zuba od toga jedan gadan primjerak duboko urastao u vilicu ukoso i bio je vjerojatno gadno klan nedoklan jer zubić koji smo vidjeli nije čist i krasan kao ostali izvađeni, već je blago obrastao čiudnim izraslinama ili ostacima vilice, brrrr jednom riječju.
Prvih 3 dana je bio izbezumljen u najmanju ruku ali i mi skup s njim jer je bio naotečen kao mladi mjesec, krasan okrugao i sjajno gladak po cijelom licu, prava milina. Uglavnom je gledao u križ, što od bolova što od ljekova. Uspjeli smo u kratkom roku pokvariti škrinju jer je bila toliko puta dnevno otvarana da su se napravile sige po ladicama, koliko smo puta promjenili hladni oblog. Ne bi li ličeko bar malo splasnulo, s tim da je oblog držan samo na jednoj strani lica, onoj gdje je bio gadni zločesti zubić.
Antibiotici i najsnažnije kapljice protiv bolova su bile glavni ljek, zajedno sa mlakim biljnim čajevima za lijepši ten i zdraviji dah su mu bili jedina hrana za prva dva dana. Za to vrijeme smo se mi veselo najedali raznih đakonija sve u nadi da će mu proraditi apetit...i je. Ali...
Nego htjela sam pisati nešto sasvim drugo ali se sad ne mogu sjetiti što, a znam da je bilo jako zgodno i duhovito, bar je takvo bilo noćas kad mi je palo na pamet i kad sam se suludo cerekala o svom trošku jer spavam sama u dnevnoj sobi i to mi je baš gala malo za promjenu. Klinci su sad svi na hrpi pa ko živ ko mrtav i gledaju Vini the Poo i Pinqu i Tomas lokomotiva i slične ludorije na malim prenosnim monitorčićima onim istim što nam ih je pokušao ukrasti onaj blesan prošlu zimu. Neki čmrlje u radnoj sobi, a ja se pravim gost i spavam na gostinjskom rasklopivom krevetu koji se inače kočoperi u podrumu u vrijeme sieste po pitanju gostiju.
Prošlu noć sam dok sam se spremala na ćorku, tražila neke kopče za kosu u stranicama kauča kamo su ih pohranili blizanci i tu me lupila grozna žuta minuta smjeha i strahobalno komičnih ludorija jer to što sam sve izvukla iz tih zakutaka bilo je za 10 priča sa komičnim zapletima, a ne samo za jednu ali na žalost nisam niš zapisala i kad sam se ujutro probudila sve je isparilo u magli noći. Ali obožavam ta stanja kad mi um poblesavi načisto i sam se sa sobom odlično zabavlja bez bilo kakvih uplitaja sa strane. Pretpostavljam da znate o čemu pričam. To su oni lucidni momenti koji se obično javljaju kad je situacija jako napeta i obično vrlo zahtjevna. Dal da se radi o sprovodima kad morate biti u skladu sa okolinom ili pak neki veliki važni sastanci kad svi od vas očekuju maksimalnu koncentraciju i pažnju, a vama baš tad padne na pamet brdo fantastičnih kombinacija koje su po pravilu - urnebesno smiješne. Smijanje je zabranjeno, a sve što dolazi nakon toga je samo sve gore i gore, dok se na kraju ne počnete gušiti u vlastitim umnim vratolomijama koje vas iscrpe do te mjere da vam od muke suze cure same od sebe nekontrolirano jer je to jedini ventil koji si možete dopustiti, a i praktičan je posebno ako je sprovod u pitanju...
No da, neću više jer su mi se upravo počele rojiti razne bedastoče, a tak veliki tekst nitko ne voli čitati.
Evo i nešto sličica napravljenih u zadnjih 10 dana, ma od svega tj. svakoga, po malo...
S Ninočkom i Kiki u šetnji poljima...
Bolesnik zamotan u najdeblju dekicu koju smo doma pronašli, na 25 stupnjeva djeli komad sa svojom lijepšom polovicom...
Nyima papa u dvorištu pod velikim grmom lijeske...
Dawa u trku...
Post je objavljen 17.09.2006. u 00:38 sati.