Marketing
priče iz diktatorovog života - 3. dio
jedne snene večeri, dođe u posjet moj uvaženi i nadasve profinjeni bratić Grof d Brokula, u selu znan kao Andrija. sjedošmo pred kompjuter, to famozno čudo nad čudima tehnologije i promatrašmo nekakve kulturne stranice s kulturnim sadržajem i time davašmo svoje kulturološko mišljenje o tim kulturnim stvarima jer smo mi nadasve kulturni i profinjeni ljudi. tada, zapjevaši naši stomaci, davavši nam do znanja da je vrijeme objedu. i napregnusmo naše listne mišiće koji pokreću zglobove potkoljenice, nadkoljenice, ali i samog koljena, uz pomoć nožnih prstiju, popularno u selu znanih kao čevapa, i naravno, uz pomoć bedrenih mišića, ali i pokojeg mišića nadlaktice, podlaktice i samog lakta, sve uz pomoć mnoštva tetiva, ali samo na zapovijed obadva pola mozga, da bi se ustali sa stolice i zaputili u kuhinju, mjesto beskrajnih gurmanskih užitaka. sjedošmo i uljudno se nakašljasmo, jer smo mi, naime, vrhunski profinjeni i nabildani, no to sad nema veze s ovom pričom. i znatiželjno otvorismo našu riznicu... naš kovčeg s izgubljenim blagom kapetana Letećeg Holandeza koji vjerojatno sada luta Žutim Morem... taj famozni kovčeg, četvrtastog izgleda, građen od raznih metalnih i plastičnih slitina, koji još uvijek nije poznat u predjelima Aljaske i oba pola, južnog i sjevernog, zove se hladnjak, u selu poznat kao frižider. i otvorišmo ga i mala lampica nas isprva zasljepi...
kada nam se vid napokon povratio, ugledašmo razne blagodati i jestive proizvode! istina da je jedna polovica hladnjaka iliti frižidera bila desetkovana, zbog toga što je moj brat koji ima čudne navike u jelu, koji je poznat po aferi desetkovanja police s keksima, čipsima, čokoladama, sokovima i mesnim proizvodima u vinkovačkom konzumu, baš sat vremena prije nas odlučio dati slobodu svom četverodjelnom želucu. no ipak, tu je ostalo još uvijek nama milih jestivih proizvoda koje su naši želuci dozivali božanstvenom pjesmom gurmanstva i ljubavi prema hrani, slaveći život i sreću, nijekajući teški grijeh koji zabranjuje neumjereno uživanje u jelu i piću, jer naime, to je teški grijeh. i izvadismo, toast, K-plus proizvod, nepoznatog porijekla, datuma proizvodnje, kalorijske vrijednosti i cijene, no kasnije odlučismo da je bolje upotrijebiti domaći kruh, doaće proizvodnje, domaćeg mirisa i okusa, kulenovu seku, kulen nad kulenima, domaće proizvodnje, zagarntirano ljut i vesele boje, te margarin, slovačke proizvodnje, zahvaljujuće predivne gustoće i boje, sir, švicarskog porijekla, predivnog mirisa, izuzetne mekoće i žute boje, ljuti kečap, austrijske proizvodnje, ekonomično pakovanje koje se ipak nije odrazilo na okus tog nadasve žarkocrvenog sosa i ljutoću, tabasco, američke proizvodnje, bog nad začinima, vrhunske kakvoće, boje i okusa (grof tvrdi da on ima takozvane ''peruanske papričice smrti koje su još ljuće od tabasca, no trenutno ih je sve konzumirao (čitaj: požderao) jer su vrlo ljute i ukusne), te pribor za jelo, japanske proizvodnje, elegantnog oblika i čelične tvrdoće! zaboravih navest da se tu još našao oveći komad šunke, također domaće proizvodnje taman potrefite slanoće i mekoće! i tako, pošto smo se pomolili (hahaha), zasukašmo rukave i odlučismo složiti sendvič bogova, koji će nadmašiti ambroziju, dosadašnju hranu bogova!
i tako su veselo počeli odjekivati božanstveni zvukovi raznih noževa dok su nam zazubice veselo rasle, jer naime, bijašmo uzbuđeni (čitajte: uzjebani). super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwich, kako smo ga nazvali, se pravi ovako: uzmete šnitu kruha, po mogućnosti svjež, određenog aromatičnog mirisa i okusa, margarin poput onog gore navedenog, zatim naslažete na to kulenove seke i to pospete s ovećom količinom tobasca, zatim, na red dolazi sir, pa šunka, zatim ljuti kečap u povećoj količini, i još jedna šnita kruha namazana margarinom.
i dođe trenutak istine... 
super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwichy su smjelo ležali na tanjurima, spremno očekujući da budu pojedeni... vidio sam strah u njihovim koricama... opojni mirisi, za koje ja osobno smatram da su bili njihovo hladno preznojavanje pred smrt, za mene i grofa d brokulu su bili mirisi božanstvenih oblaka...
i navališmo... ah... te arome... osjetih eksploziju emocija u svom želucu, eksploziju ljutih okusa, koje su me nadasve preplavile, uzrokujući znojenje, crvenilo i rastopljeni nos, no ipak, jednu ugodnu toplinu na usnama, u usnoj šupljini, jednjaku, probavnom traktu i samom želucu! bijasmo osupnuti! otkrismo novu hranu bogova koja je napokon srušila zlu vladavinu ambrozije, poznatom uzročniku raznih alergija... suza nam zasja u oku... naši nabildani bicepsi i tricepsi bijahu uzbuđeni i zanosno su skakutali, no to sad nema veze s ovom pričom. bijašmo razdragani, naše 8 čulo bijaše načas onesposobljeno zbog provale emocija koje je izazvao super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwich! vidite sliku iznad? taj sendvič nije ni do jaja našem super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwichu! živio super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwich!
Post je objavljen 16.09.2006. u 19:55 sati.