Ne mogu više...
Ne mogu pisati.
Misli su postale toliko teške,
preteške za pisane riječi...
Toliko toga je već promišljeno,
toliko riječi istrošeno,
a čemu kada nema smisla?
Čemu trošiti vrijeme, misli, živce?
Čemu umarati i neprestance ranjavati srce?
Riječi više ništa ne znače.
Jednom izgovorene, više ih nema.
Nestale istog trenutka...
Otišle u prazno..
Kao da nisu nikome bile upućene...
I ponovljene bijahu,
dva, tri, dvadeset puta..,
ali samo su odletjele zajedno s vjetrom.
Kao da nisu nikome bile upućene
Post je objavljen 17.09.2006. u 00:31 sati.