I dok je u cijeloj Hrvatskoj padala kiša, jedno se tmurno jutro izvuklo do sunčanih zraka. Obukao sam se kao da idem u partizane, a skuhao se kao u sauni. Ta Slavonija, uvijek kontra svega, pa i vremena. Spremio sam se za "svečani" doček blogerice Koki, koja je prvi puta došla u Osijek. Vlak je, za divno čudo stigao iz Zagreba točno u sekundu (plus za HŽ), a nakon razmjene herpes pusa, krenuli smo prema Almost Poznatoj koja stanuje u blizini kolodvora. Znate priču o Almostici i meni, da se mi znamo "sto" godina, ali ovako iskreno i kvalitetno nismo se dugo ispričali. Bilo je stvarno ugodno u društvu dvije dame.
Poslije ručak na Dravi s Koki bio je takav da bi se iz njega moglo napisati i nekoliko postova. Jak vjetar ljuljao je ponton, koji mi znamo nazvati i brodom (ničim izazvani), tako da je doživljaj bio kao na nekom krstarenju. Pokraj nas, plivale su patkice koje su nam zagledale u tanjur. Sjetili smo se i ptičje gripe, ali neće grom u koprive. I onda jedan detalj. Sletio nam je jedan vrapčić na stol dok smo jeli. Ne bi vjerovali, jeli su Koki iz ruke. Vrapčići, inače iznimno plahi, bez problema su prilazili njezinoj ruci.
(na slici patak i patkica)
Ostatak priče prepuštam damama
Post je objavljen 16.09.2006. u 18:28 sati.