Vani pljušti ko iz kabla i baš mi se nada sad izlaziti iz ureda... seminar je završio prije sat vremena, ja ostah nešto još raditi i printati, sutra opet ista stvar.
Ajde bar mi je zanimljivo, upijam neke tehnike koje će mi kad tad dobro doći.
Znam nisam fer, ne javljam se, niti ovdje niti navaše blogove, ajde bar mi nije žao što vas tjedan dana ostavih s relativno dobrim postom.
U strci sam, razvlačim se na mnogo strana, ali eto, učit još nisam počela, sve mi se čini da će me zaobići svi ovomjesečni rokovi.
Ma neka, kada prođe ova strka onda ću se posvetiti učenju...
U životu ništa novo, nema kada stići...svaki dan svoje čari nosi, pomalo me valovi užurbanosti bacaju s jedne na drugu stranu i tak.
Evo da podjelim s vama neke svoje prošlotjedne momente...
Toliko sam se naživcirala jedan dan da sam zaspala ko klada kad sam došla doma, da bih se onda na kraju iz čiste histerije i viška energije navečer išla furat biciklom ko munjena po gradu.
Opet bučna škripa koju ostavljam iza sebe.
Tek sam se slijedeći dan sjetila podmazati malo bic...nemate pojma koji je osjećaj odjedanput čuti sitne zvukove uz cestu, ptice, Savu ili buku automobila, buahaha
Odvezla sam se do dalekog kvarta, do plave zgrade gdje sam nekad išla u vrtić...nema ga tamo više...ali sjećanja su lijepa.
Dva puta stajala u istom redu u HZZZO...da bi mi reklo da opet dođem kad budem imala sve potrebne gluposti.
Dan poslije toga sam stala u isti red, da bih primjetila da pak sad nemam ono nešto što sam jučer imala...nemam sreće sa redovima ovaj tjedan.
Dobila sam bananu s naljepnicom "Ne dajte da rade MAJMUNA od vas!" i primjetila da i stari tramvaji imaju glas Karmele Vukov Colić.
Ponovno sam se malkoc zaljubila...i to sve u istom danu...jučerašnjem...danas pod dojmom, do sutra vjerojatno...pa onda opet iznova...ponakad mi se isti momenti s istom osobom prečesto događaju da bih ostala hladna na njih...ali, ovo je vjerojatno već 16. put da se zaljubljujem i odljubljujem od istog tipa...red je da na pomolu bude ili ljubav ili ravnodušnost.
Očekujem ono potonje, jer eto mala psihoanaliza...zaljubljujem se samo u nedostupne kako bi lako mogla reći legendanu rečenicu: "Nemam ja kod njega šanse!" A zašto je on nedostupan nemam pojma...jednostavno je, iz čiste računice mog zaljubljivanja u njega...komplicirano...ali opet tako jednostavno.
Kiša neće nikad stati, a neda mi se ovdje provesti čitavu noć, krevet je zaslužio da ga posjetim na duže od 5h bar jednom u ovom mjesecu...
Pusam
Post je objavljen 16.09.2006. u 18:35 sati.