Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/expectopatronum

Marketing

Back to Hogwarts

Probudilo me vikanje moje sestrične Simone. Skakala je po mom krevetu i vikala da siđem na doručak. Umjesto da ju poslušam, bacila sam jastuk na nju i pokrila se s pokrivačem preko glave. U našoj kući je uvijek tako bučno. Možda zato što smo tako velika obitelj. Moj tata Michael, moja starija braća Peter i Oliver, kućni duh mojeg šukundjeda Duncana, moja ujna Fanny i ujak David, moja sestrična Simone te dvogodišnji bratić Willy. Živimo u velikoj kući, izvan Liverpoola.
Nakon što je u kući zavladala stvarno velika galama, nije mi bilo druge, nego ustati. Na brzinu sam se obukla i sišla u kuhinju. Na stubištu sam se mimoišla s Duncanom, mojim šukoundjedom duhom. U kuhinji je vladao rusvaj. Willy je sjedio u svojem visokom stolcu za bebe i nije želio jesti voćnu kašicu boje i mirisa bljuvotine. Plakao se i urlao, dok ga je ujna Fanny pokušavala smiriti. Simone i Oliver su se nešto prepirali oko metloboja. U dnevnom boravku, ujak David je svojem peru diktirao pismo. Ono što je ujak govorio, to je pero zapisivalo na komad pergamenta. Peter je u hodniku tražio svoje nove cipele, a tata je jurcao po kući, tražeći svoje dokumente za posao.
Nakon pola sata, stanje u kući se normaliziralo. Ujna Fanny je odnijela Willyja u njegovu sobu i zadužila Duncana da ga čuva. Simone je i dalje bila narugošena na Olivera zbog metloboja, ali se barem nisu više svađali. Tata i ujak David su se već aparatirali na posao, tako da je ujnu Fanny zapao posao da nas odvede na King’s Cross. U deset smo napustili kuću. Krenuli bi mi i ranije da ujna nije Duncanu davala upute kako da čuva Willyja.
– Mama, Duncky ima stoljetno iskustvo s djecom! Ostavi ga na miru! – uvjeravala je Simone ujnu Fanny.
Nakon što smo svu prtljagu ukrcali u vlak, po posljednji put smo se oprostili od ujne Fanny. Simone i Oliver su se opet posvađali.
– Ne stavljaj svojeg šišmiša pored moje sove! – urlala je Simone na Olivera kad je on stavio krletku sa svojim kućnim ljubimcom šišmišom pored Simoneine sove.
– Neće joj biti ništa! – nervozno je odvratio Oliver.
– Ma da, a ako joj popije krv? – nije se predavala Simone.
– Dijeli ih krletka, ženska glavo! – odbrusio joj je Oliver.
Hogwarts expres je konačno u jedanaest krenuo. Ujna Fanny je odmah pojurila kući. Čovjeće, ona stvarno nema povjerenja u Duncana! Peter, koji sad ide na šestu godinu u Hogwartsu, je potražio odjeljak sa svojim prijateljima. On je poput mene, Hufflepuff. Oliver je pak Griffindor i on je na posljednjoj godini. Simone je u Ravenclawu, i to na petoj godini, iako mi nije jasno kako je ona dospjela u Ravenclaw. Ne voli učiti, a jedva da skapa kraj s krajem na ispitima.
Kad sam ostala sama, potražila sam odjeljak u kojem su moji prijatelji sa četvrte godine. Svi su bili unutra i jako sam se radovala kad sam ih vidjela: Kyle Cusak, Billy Johnson i Cheryl Charm. Odmah smo se raspričali. Cheryl je najprije ispričala kako je ovog ljeta na ljetovanju u Francuskoj upoznala jednog zgodnog Francuza i s kojim se ljubila (francuskim poljupcem). Onda je Billy, koji je veliki hranoljubac, pohvalio kako je najbolje od svih preko ljeta završio tečaj kulinarstva. Zatim se Kyle pohvalio kako je uspio pročitati većinu ruske, bezjačke literature (Tolstoja i ostale gluposti). Na kraju sam ja ispričala kako sam provela svoje ljeto na kampiranju s obitelji u Švedskoj, na jezeru Black Rose.
Kad su došla kolica s hranom, kupili smo čokoladne žabe i Grah sveokusnjak. Billy i Cheryl su razmjenjivali sličice iz čokoladnih žaba, a Kyle se udubio u priču o Ani Karenjini. Oko šest navečer do našeg je odjeljka došao Peter.
– Sve u redu sekice? – upitao me. Uvijek je tako brižan!
– Da, sve je super! – odgovorila sam mu, i suzdržavala se da mi rebra ne puknu od napora da se ne nasmijem. Cheryl je bila crvena kao rak u licu. Peter joj je oduvijek bio tiha patnja.
– Onda se vidimo, čao društvo! – rekao je i otišao.
Nakon što se vlak zaustavio na postaji u Hogsmadeu te nakon što smo se iz njega premjestili u kočije bez konja, tj. s testrlima, nastavili smo svoj razgovor. Za večerom je bilo posebno smiješno. Nakon što smo se smjestili u Velikoj dvorani za hufflepuffski stol i počelo je razvrstavanje novih učenika. Tokom prozivanja slušala sam kruljenje Billyjeva želuca što je mene i Kylea tjeralo na smijeh. Cheryl nije ništa primjetila jer je bila prezauzeta zurenjem u Cedrica Diggoryja, učenika šeste godine, također u Hufflepuffu. Kad je razvrstavanje završilo, ustalo je Dumbledore.
– Staroj posadi želim dobrodošlicu, a novoj također! Postoje prilike u kojima je govor neizbježan, no ovo nije jedna od njih. – rekao nam je ozareno. – No prije no što oronimo naše zube u ove sjajne delicije, želim vas pitati jeste li ovog ljeta na ČRM čuli vic o Veeli, babarogi i hrkanu koji se uputiše u...
– Khm, khm! – nakašljala se McGonagallica.
– Možda nekom drugom prilikom! – promrmlja Dumbledore. – A sada, navalite na hranu!
Nakon što sam se najela večere, ponajviše deserta (pohane banane, jabuke umočene u čokoladu, pita s breskvama, tučenim vrhnjem i šlagom te muffini od borovnica), otišli smo u hufflepuffsku društvenu prostoriju. Nizak i debeo, proćelav čovjek s divovskim naočala zbog kojih je nalikovao na krticu, zvan Mr. Proper, na portretu nas je zamolio za lozinku.
– Jegulja! – reče mu Cedric, koji je perfekt, i Mr. Proper nas je pustio unutra.
Naša društvena prostorija se nalazila u prostoriji ispod kuhinje. Bila je velika s mnogo mekanih naslonjača i razigranom vatricom u kaminu. Vidjela sam Petera kako se razgovara sa svojom djevojkom Christy McDonald upravo sjedeći u naslonjaču pored kamina.
Umjesto da se malo odmorim od naporna puta u društvenoj prostoriji, pošla sam za Cheryl u spavaonicu. Kyle i Billy su ostali u društvenoj prostoriji igrati šah. Na mom krevetu u spavaonicu je bila moja mačka, Gluparija. Kad sam sjela na krevet pored nje, otvorila je samo jedno oko, pogledala me i nastavila onako sklupčana spavati, usput zadovoljno presti. Dok je Cheryl s Molly Connor i Nathanelom Ginger, kolegicama s naše godine, raspravljala o ovogodišnjim praznicima, Janet Willson i ja smo se raspakiravale, sretne što smo opet tamo gdje i pripadamo.


Post je objavljen 16.09.2006. u 13:22 sati.