KRITIKA : Jelena Čarija - 'Klonirana' (SC, Zagreb, 2003.)
'Klonirana' je roman kojim je mlađahna
Jelena Čarija pobijedila na natječaju
Studentskog centra za roman-prvijenac. Ta pobjeda kao nagradu donijela joj je tiskanje knjige u tisuću komada (SC-ova biblioteka u sklopu koje je roman objavljen upravo se tako i zove,
Naklada 1000 komada). Kako stvari u našoj domaji stoje, knjiga će se u najboljem slučaju prodati u nekoliko stotina primjeraka, polučit će određenu medijsku pozornost i kakav-takav kritičarski prijem, i ... na tome će sve i ostati. Međutim, da Jelena Čarija kojim slučajem živi u SAD-u, siguran sam da bi
Klonirana već dostigla barem peteroznamenkaste tiraže i filmski bi se producenti otimali oko otkupa prava za ekranizaciju. Ne vjerujete? E vidite, ja sam uvjeren u to, a za pravo mi daje prije svega iznimno vješto i tečno ispričana veoma intrigantna priča
Klonirane, o filmskom producentu – milijarderu, 77 godina starom pedofilu
Stevenu Petersonu koji klonira
Marilyn Monroe i tako dobiva malenu Normu Jean, koju tokom cijele knjige seksualno iskorištava.
Čarija u svom romanu tematski kombinira dvije, trenutno u svijetu vrlo aktualne i ekskluzivne teme –
pedofiliju i kloniranje, a uz to kao okosnicu romana još uvodi i besmrtni lik
Marilyn Monroe. Ta tri sastojka njezin roman čine planetarno zanimljivim, a kad u sve to još ubaci i svoj alter-ego utjelovljen u likovima jednojajčanih blizanki Helene i Jelene Čarije koje ugrožavaju vlastite živote pišući filmski scenarij identičan priči o Petersenu i maloj Normi Jean, kao i lik otpuštene Normine dadilje koji do temelja ruši sve stereotipe vezane uz dobroćudne debeljuškaste guvernante, dobijemo roman koji ima sve
hitoidne predispozicije.
Čarija iznimno vješto kombinira tri paralelne radnje, prelazeći glatko i bez greške iz jedne u drugu, da bi se sve tri u finalu stopile u skladno happyendovsko razrješenje napete priče, što kod čitatelja neizostavno pobuđuje čuđenje da se radi o debitantskom romanesknom uratku autorice rođene ne tako davne 1981. godine. Njeno neiskustvo otkrivaju tek povremena suvišna ponavljanja i blaga razvučenost fabule, kao i mjestimične nepotrebne elaboracije stvari koje se podrazumijevaju i sasvim su nam jasne i bez autoričinog uplitanja. No osnovna slika
Klonirane kao izuzetno dobro konstruirane i napete priče koja plijeni svojom svježinom kao i intrigantnom i vrlo provokativnom temom, ostaje neupitna.
Čarija umješno izbjegava da joj se priča pretvori u patetičnu moralku (za razliku od njenog iskusnijeg kolege
Cvenića, koji u svojem novom romanu
Glad također, ali s puno manjim uspjehom, obrađuje temu
pedofilije) tako što u romanu svjesno ironizira cijeli niz tema, poput npr. glamuroznog holivudskog sustava zvijezda i njihove sklonosti opijatima i Viagri. Uvođenjem para jednojajčanih blizanki u priču osim što istu osvježava i dinamizira autorica postiže i multiplikaciju kutova i aspekata iz kojih temu kloniranja sagledava (nisu li i identični blizanci sami po sebi svojevrsni klonovi ?), istovremeno svoje štivo podebljavajući još i autoironijom i referencijama na hrvatsku zbilju.
Nikako ne treba zaboraviti niti njen pomalo ciničan odnos prema samom činu pisanja i književnog stvaranja, što također biva više nego ovlaš dotaknuto u romanu, ali i njezin vrlo zreo i osviješten pristup osjetljivoj tematici pedofilije, kod čega budno pazi da zadrži potrebnu distancu od pogubnog senzacionalizma.
A kako Peterson svoju malu Normu Jean na njihovom turbo-luksuznom imanju neprestano uhodi stotinama kamera i “buba”, tek nešto malo širom razradom tog motiva Čarija je mogla postići da se tematski dijapazon njenog romana koji već obuhvaća dva goruća svjetska fenomena (pedofiliju i kloniranje) nadopuni i još jednom recentnom aktualijom, fenomenom
reality showa.
U svakom slučaju,
Klonirana je roman koji na neopterećujući način i iznimno efektno, bez moraliziranja i patetike, obrađuje vrlo osjetljive i aktualne teme
kloniranja i pedofilije, a to čini na, za hrvatske prilike, sasvim nov i osvježavajući način, neprestano miješajući žanrove i nerijetko se približavajući campu, ali ne upadajući u kič, i konstantno izbjegavajući da zabrazdi u krajnost bilo koje vrste.
Jelena Čarija, Marko Luka Zubčić i Ana Zubak predstavnici su najmlađeg hrvatskog književnog naraštaja (svi su generacija
osamdeset-i-neke) koji su svojim ovogodišnjim proznim prvijencima unijeli bitno osvježenje na domaću literarnu scenu i učinili je raznovrsnijom, a izmještenost njihovih fabula izvan granica Hrvatske veoma je zanimljiv kuriozitet. Radi li se o slučajnosti ili o novom književnom trendu u Rvata, odgovorit će nam vrijeme, i literatura koja tek dolazi.
(Napisao :
Božidar Alajbegović, objavljeno na
Lupiga.com, rujan 2003.)