Marketing
Excedo inferi (1. ep.: II.)
Evo još par mojih složenijih manipulacija. Sviđa mi je prizor Buffy i Angela pred vratima pakla pa sam to pokušala ilustrirati. Zamislite kako bi bilo super da su to prikazali u seriji (sa puno love za specijalne efekte :) Inače ubuduće ću pakao većinom pisati malim slovom. Nisam načisto je li pravilno pisati ga s velikim ili malim, ali mi se nekako čini prenaglašeno stalno ga pisati s velikim slovom kad se toliko spominje. Ok?
Mogući nepoznati pojam:
- Dante Alighieri (1265.-1321.) i Božanstvena komedija– talijanski pjesnik iz srednjeg vijeka najpoznatiji po svom djelu Božanstvena komedija koja iz prvog lica opisuje putovanje kroz pakao, čistilište i raj pod vodstvom Virgila (poznati Rimski pjesnik, 70 -19 p.n.e.) i Danteove idealizirane Beatrice (njegova neuzvraćena ljubav u stvarnom životu). Dante ju je prozvao 'komedija' jer ima sretan kraj, a njegovi zemljaci su dodali pridjev 'božanstvena' zbog divljenja prema njegovoj poemi. Smatraju je jednim od najvećih djela srednjeg vijeka. Pakao je najpoznatiji i najcjenjeniji. Dante je podigao mnogo prašine u svoje vrijeme jer je u pakao smjestio mnoge poznate ljude iz društvene i crkvene elite, prokazujući korumpirane i pokvarene. Knjiga je vrlo zanimljiva i dio o paklu je vrlo mračan (znate kako su svijet 'vedro' shvaćali u srednjem vijeku), ali treba se polako čitati zbog stila pisanja, stalnog simbolizma (kojeg ima u gotovo svakoj riječi) i raznih poznatih ličnosti od kojih nam neke danas nisu baš tako poznate pa moraš pročitati objašnjenja na kraju knjige.
Ovdje imate objašnjenja i analizu sva tri dijela Božanstvene komedije – zabavite se.
Ako vam se sviđa ta knjiga pročitajte Danteov klub – odlična i napeta triler/krimić knjiga koja se vrti oko Pakla, ali se puno lakše čita.
Excedo inferi
by Philip S.
1. ep. : Ponovo vidjeti svjetlo zvijezda
4. dio
Rupert Giles je pogledao na sat na zidu, pitajući se gdje su nestali sati. Je li još jednom ustao, a da i sam nije znao zašto? Proveo dan u besmislenom istraživanju i katalogiziranju podataka bez ikakve svrhe? Shvatio je da se nije obrijao i nije se mogao sjetiti kad se zadnji put otuširao.
Na stolu ispred njega je bilo pismo od Vijeća koje je dobio prije par dana u kojem je pisalo da smatraju slučaj Buffy Summers zatvorenim. Mrtva je i s obzirom da se to već dogodilo neće je nasljediti nova Ubojica. Kako je Kendrina smrt rezultirala stvaranjem druge Ubojice, djevojke po imenu Faith, bili su zadovoljni razvojem događaja.
Giles se prisilio da ne razdere pismo na komadiće.
Vijeće je htjelo da nastavi nadzirati Ždrijelo pakla. Neće tu postaviti novu Ubojicu, ali u slučaju povećanja natprirodnih aktivnosti očekuju upozorenje da je mogu poslati da to sredi. Ne njegovu Ubojicu. Ne Buffy. Nje više nema.
Počinjao je to prihvaćati. Polako. Njegov stan je još uvijek bio pun knjiga i zabilješki o Acathli, demonskim dimenzijama i svemu što bi mu moglo pomoći da sazna gdje je otišla Buffy i kako je vratiti. Oči su ga boljele od previše čitanja i premalo sna u ta tri mjeseca.
Sve to za ništa.
Sjećao se dana kad im je Xander rekao što se dogodilo u vili. Giles je bio tek pušten iz bolnice; još se oporavljao od ozljeda koje mu je nanio Angelus. Sjećao se kako je bio bijesan na Xandera zbog onoga što je učinio, što je zatajio od Buffy. Da joj je bar rekao da će Willow ponovo pokušati izvesti ritual za vraćanje duše, da je bar Buffy znala možda bi uspjela...
Da bar. Za Gilesa u engleskom jeziku nisu postajale tužnije riječi.
Sjećao se kako je mislio da je tipično za Buffy da učini nešto tako hrabro i glupo. Bila je prisiljena da žrtvuje muškarca kojeg je voljela za bezosjećajni svijet. Zar je bilo zaista tako iznenađujuće što je odlučila ići s njim?
Xander je rekao da se Angel vratio tih nekoliko zadnjih sekunda. Pravi Angel koji im je pomogao nebrojeno puta, koji im je više puta spasio život. Ne okrutni luđak koji ga je mučio satima. Ne psihopat koji je ubio Jenny. Giles je zatvorio oči pokušavajući po stoti put razdvojiti te dvije osobe koje su nosile isto lice. Bilo je teško.
Odlažući knjigu koju je neuspješno pokušavao čitati zadnjih pola sata, ustao je i rastegao svoja ukočena leđa. Sva sreća, Ždrijelo pakla je bilo mirno cijelo ljeto. Giles nije htio zvati drugu Ubojicu. To ne bi bila njegova Ubojica. Ne Buffy.
Začulo se tiho kucanje na vratima.
Giles je ponovo pogledao na sat. Kucanje usred noći nikad nije bio dobar znak u Sunnydaleu. «Odmah dolazim!» viknuo je provjeravajući je li samostrel na svom uobičajenom mjestu uz vrata. Nikad dosta opreza.
Kad je otvorio vrata Giles je zaboravio na oprez.
Stajala je malo dalje od vrata, svjetlo joj ne dosežući lice. Kaput kojim se omotala se stapao sa sjenama, a kosa joj je bila vezana unatrag tako da su se plave vlasi jedva vidjele.
Odmah ju je prepoznao.
«Buffy?» šapnuo je bojeći se da je napokon poludio.
«Zdravo, Gilese,» rekla je je prilazeći jedan mali korak bliže. Svjetlo joj još uvijek nije osvjetljivalo lice, ali znao je bez sumnje da je to ona. Glas joj je zvučao malo drukčije. Čvršće, tužnije, ali to nije bilo čudno, zar ne?
Ovdje je. Vratila se.
Ne razmišljajući o opasnosti, izašao je i zagrlio je. Engleska suzdržanost ga je sasvim napustila, zaboravio je na prikladnu udaljenost koja mora postojati između Čuvara i Ubojice. Ona je tu. Živa je i to je jedino bilo važno.
«Živa si,» prošaptao je. Konačno ju je pustio iz zagrljaja i na trenutak je držao na duljinu ruke ispred sebe. «Kada nam je Xander rekao...ja...» Skinuo je naočale.
«I meni je drago što te vidim, Gilese,» rekla je Buffy smiješeći se.
Kimnuo je odmaknuvši se jedan korak, osjećajući se malo neugodno zbog pokazivanja osjećaja. Samo malo neugodno.
«Oprosti,... zašto ne..» Baš ju je htio pozvati unutra kad je primjetio sjenu nekoliko koraka iza nje. Poznatu siluetu koja je stajala daleko od svjetla. Krv mu se sledila u žilama.
Buffy je primjetila njegov izraz.
«To je Angel, Gilese,» rekla mu je. «Ne Angelus.»
«Ah.... tako.»
Angel je polako došao na svjetlo i Giles je nesvijesno uzmaknuo. Angelova kosa je bila puno duža nego prije, sada mu je dodirivala ramena. Lice mu je bilo pažljivo neutralno, tamne oči ne odajući ništa.
Giles se sjećao tog lica kako mu se smiješi dok je bio zavezan na stolici, krvareći iz deset i više rana.
Odupirući se nagonu da jurne unutra i jednostavno zalupi vratima, Giles se umjesto toga polako vratio u stan, osjećajući potrebu za sigurnošću doma. Očekivao je da će Buffy doći za njim. Napravit će čaj da smiri živce i onda će razgovarati s njom. Sve će biti u redu, da hoće. Samo mora ostati smiren i...
Buffy je zastala pred vratima i pogledala ga.
«Buffy što...?» počeo je i zašutio.
Svjetlo iz stana joj je prvi put osvijetlilo lice. Pokazalo koliko se promjenila. Lice joj je bilo mršavije, lične kosti izraženije. Vidio je i da je njena kosa duža, zavezana u pletenicu koja je padala gotovo do poda. Koža joj je bila blijeda i usne za nijansu tanje nego što se sjećao.
Unatoč tim promjenama to je bilo njeno lice. Ljudsko lice.
Osim očiju.
Bile su jantarno žute. Demonski žute.
«Izgleda... bojim se da ne mogu ući ako me ne...» nije završila rečenicu.
«Ne!» Giles je šapnuo odmahujući glavom. To nije moguće! Ne Buffy! Ne njegova Ubojica! Nije mogla postati... nije moguće.
Digla je ruku i vidio je kako oslanja prste na nevidljivu prepreku. Pogledao je Angela koji je gledao Buffy sa dubokom tugom u očima.
«Što si joj učinio?» jedva je prepoznao svoj glas. Je li moguće da on to govori? Zar je to njegov glas? Zar zvuči tako promuklo i bijesno?
«Što je bilo potrebno,» Angel nije podigao pogled.
«Inače bi bila mrtva,» dodala je Buffy tješeći Angela sa rukom na ramenu. «I nisam vampir, Gilese.»
Gledao je čas nju, čas njega previše šokiran da izgovori nešto. Buffy se vratila baš kad je počeo gubiti nadu i Angel, pravi Angel je bio s njom. Promjenila se, nije više bila čovjek, ali Čuvar u njemu je brzo dodao činjenice koje su potvrđivale njenu izjavu.
Nije mogla biti vampir. Zagrlio ju je i bila je topla. Osjetio je bilo u njenim prsima. I vampir ne može imati žute oči sa ljudskim licem.
Nešto se čudno događalo, to je bilo jasno.
Giles je pogledao u jantarne oči djevojke koja mu je bila poput kćeri. Gledao je desetinama, stotinama vampira u oči i uvijek je bio zgađen prazninom u njima, bez obzira jesu li imali ljudsko lice ili ne. I Angelus je imao takve oči.
Ali Buffy nije. Niti Angel.
Iako je to išlo protiv svakog instikta kojeg je razvio tijekom svojih godina kao Čuvar, Giles je znao, jednostavno je znao da Buffy govori istinu. Ovdje je. Još uvijek je Buffy.
Sve ostalo nije važno, zar ne?
«Uđite!» rekao je varljivo sigurnim i mirnim tonom. «Oboje.»
__________________________________________________________________________________________________
5. dio
«Čaj?» Giles je rekao kad su ušli u njegov dnevni boravak.
«Može, hvala,» rekao je Angel.
«Bože, ne sjećam se kad sam zadnji put pila nešto drugo osim...» Buffy se naglo zaustavila. «Da, čaj, super!»
Giles je digao obrvu, ali nastavio je ići prema kuhinji zahvalan na nekoliko minuta koje će mu trebati da zakuha vodu i pripremi čaj. Trenutačno mu se cijela situacija činila nadrealnom. Možda je zaspao iznad knjige i sanjao sve ovo. To ga uopće ne bi iznenadilo.
Ali kad se vratio iz kuhinje, san nije prestao. Buffy i Angel su sjedili na njegovom trosjedu, udobno naslonjeni jedno uz drugo. Ostavljajući poslužavnik na stol ispred njih, sjeo je na fotelju nasuprot, ne skidajući pogled sa njih.
Buffy je odmah navalila na kekse koje je stavio uz čaj.
«Bože, sasvim sam zaboravila kako ovo ima dobar ukus.» Promrmljala je kroz usta natrpana keksima. «Umrla sam i u raju sam.»
Giles je vidio njene produžene, oštre očnjake dok je govorila.
Angel je sebi nalio šalicu čaja i srknuo. Izraz oduševljena mu se raširio na licu. Giles ih je promatrao, primjetivši kako blizu sjede, kako se osjećaju ugodno jedno uz drugo. Prije nije bilo tako ma koliko bili zaljubljeni. Uvijek je bio mali razmak među njima zbog Buffyinog neiskustava i Angelove suzdržanosti iz krivnje.
S obzirom na događaje prije samo tri mjeseca, morao se zapitati kako su u tako malo vremena postali tako bliski i opušteni. I kad je kod toga, kako im je kosa uspjela toliko narasti u tako malo vremena?
«Vjerojatno imaš nekoliko pitanja,» rekao je Angel odlažući šalicu.
«Blago rečeno.»
«Pa... koliko znaš o događajima u vili prije tri mjeseca?»
Giles je protrljao svoje umorne oči.
«Znam da je Acathla nakratko bio aktivan. Xander je rekao...», Giles je vidio kako se Buffyino lice smrknulo kad je spomenuo ime, «... da je portal uvlačio Angela i... i da si se ti držala za njega. Tada ste oboje nestali i portal se zatvorio.»
Gledajući Angela, dodao je. «I rekao je da je Willowina magija uspjela. Da... si se vratio.»
«Je li rekao što mi nije spomenuo?» Buffy je tiho zarežala, neljudski zvuk stvarajući žmarce niz Gilesovu kralježnicu.
«Pa...» počeo je.
«Nije važno!» Buffy je digla ruku. «Stvarno sad ne želim razgovarati o Xanderu. Valjda želiš znati što se dogodilo kad smo prošli kroz portal.»
Pogledala je po sobi, primjećujući posvuda razbacane knjige i papire.
«Piše li u knjigama mnogo o paklu?» upitala je.
«Hm... ne baš. Mnogo teorija i nejasnih proročastava, ali... nitko nikad nije bio u paklu. Bar ne netko tko se vratio da bi pričao o tome.»
«Dosad,» rekla je Buffy uzimajući još keksa.
*
2. dan
Buffy i Angel su proveli gotovo cijeli dan u pretraživanju divovske špilje u kojoj su završili, ali našli su samo gole kamene zidove. Kako god su došli tu, izgleda da su imali samo jedan izlaz.
Vrata. Sa prijetećim natpisom i sve.
I dalje su bila izazovno otvorena, pa su na kraju odlučili proći kroz njih i suočiti sa onim što ih je čekalo s druge strane. Buffy je imala jedan kolac u rezervi, a Angel je uzeo mač koji je ispustila Buffy. Ona ga je odbijala dotaknuti osim ako ne mora.
Iza vrata, velika pećina se suzila u tunel sa blagom nizbrdicom. Pod je bio od oštrog kamenja i brzo je poderao Buffyine lagane cipele. Angelove čvršće čizme su se više-manje dobro držale, ali Buffy je uskoro hodala bosonoga.
«Znači ovo je pakao, ni jedne robne kuće na vidiku,» Buffy se pokušala našaliti dok je bolno hodala preko oštrih rubova.
Angel se nije nasmijao. Smrad krvi i patnje u zraku mu je gotovo utapao osjetila, demon u njemu je urlao od gladi. Duša mu se vratila prije samo jedan dan i Angelus je odbijao tako brzo otići na spavanje. Sada kad je prvi šok izblijedio bio je bolno svijestan lijepog vrata na dohvatu ruke.
Odmahnuo je glavom. Ne kontrolira ga demon. Ne više.
Buffy se trgla kad joj je još jedan oštar kamen zarezao stopalo. Hodanje po tom kamenju je bilo gotovo kao hodanje po razbijenom staklu. Miris krvi je gotovo fizičkom snagom pogodio Angela, ali otresao ga je.
«Dopusti meni!» rekao je, brzo prišao i podigao je u naručje. Buffy se ukočila.
«Nije da mi se ovo ne sviđa,» rekla je sa zbunjenim izrazom. «Ali...»
Nije trebala reći. Angel se sjećao svega što se dogodilo zadnjih nekoliko mjeseci i neugoda između njih je bilo najmanje što se moglo očekivati. Da, voljeli su se, ali dan prije su dali sve od sebe da ubiju jedno drugo i to nije moglo samo tako nestati.
«Noge će ti biti izderane do kosti dok ne dođemo ondje,» kimnuo je prema udaljenom blijedom svjetlu na kraju tunela. «Pa mislim da je ovo bolja alternativa, zar ne?»
Oklijevajuće je kimnula i krenuli su dalje. Buffy se počela polako opuštati u Angelovim rukama, a on se pokušavao koncentrirati na to gdje ide i odvratiti pažnju od osjećaja njene blizine. Svjetlo se polako približavalo.
«Nekako sam očekivala da će pakao biti drukčiji,» rekla je Buffy pokušavajući započeti razgovor. «Mislim, ne bunim se što nema demona, vatre, sumpora i to, ali...»
«Buffy, bojim se da je ovo samo početak,» prekinuo ju je Angel. «Sumnjam da se ovo mjesto sastoji samo od tunela i pećina.»
Čula je njegove neizgovorene riječi jasno kao da ih je viknuo. Nije trebala ići s njim. Trebala je ostati na sigurnom i nastaviti sa svojim životom, a njega tu ostaviti da gori.
«Pa što god bilo, prebrodit ćemo to zajedno.»
Kad je oštro stijenje prestalo i prepustilo svoje mjesto sivom pjesku, Buffy se gotovo nevoljko spustila iz Angelovih ruku. Tunel se polako proširivao i na kraju završio dovodeći ih u naizgled beskrajnu sivu pustinju. Nebo iznad njih je bio jednake sive boje sa jedva vidljivom primjesom grimiza i rasprostiralo se iznad svijeta bez ikakvih drugih boja. Oštar vjetar je zavijao iznad zemlje i od zvuka su im prolazili ledeni trnci niz leđa.
Buffy se okrenula da vidi odakle su došli i zaprepašteno dahnula.
Otvor tunela iz kojeg su izašli je bio u kamenoj litici koja se nadnosila nad njih. Njen vrh (ako ga je imala) je nestajao u sivoj magli. Prostirala se i lijevo i desno od njih, učinkovito presjecajući na pola svijet u koji su ušli. Nije joj se vidio kraj.
Litica nije bila glatka. Buffy se na trenutak činilo da joj se pričinjava, da joj mašta pretvara čudne kamene oblike u nešto drugo. Ali i Angel je dahnuo.
U kamenu su bili ljudi. Tisuće ljudi, izgledajući kao da su zatočeni ispod tanke kamene opne i pokušavaju se probiti van. Stajali su raširenih dlanova, lica iskrivljenih i sleđenih u izrazima agonije i očaja. Bili su po litici dokle je pogled sezao, zbijeni jedni uz druge.
Činilo se kao da je sva ta lica gledaju, preklinju. I onda je shvatila da zavijanje uopće nije vjetar.
Vrištanje. Vrištali su.
«O, Bože!» Buffy je čula šapat. Uplašeni mali glas. Trebao joj je trenutak da shvati da je njen. «Jesu li to...»
«To su anđeli,» rekao je Angel.
«Što?» Buffy se okrenula, zahvalna za razlog za okretanje od litice.
«Pa... natpis na vratima kroz koja smo ušli, isti je kao i u Danteovoj Božanstvenoj komediji.»
«Komediji? Tko bi snimio komediju o... ?»
«To je knjiga, Buffy. Dante Alighieri, pjesnik iz 14. st. je napisao knjigu o čovjeku i anđelu koji su prošli kroz Pakao, Čistilište i Raj. Ušli su u pakao kroz vrata na kojima su bila iste riječi kao i na onim vratima.»
«A... a oni?» Pokazala je iza sebe ne želeći se okrenuti.
«Po Danteu su to anđeli koji se nisu pobunili protiv Raja za vrijeme Luciferovog rata, ali nisu se ni pridružili borbi protiv pobunjenika. Prognani su ovdje, zauvijek zatočeni odmah iza ulaza u Pakao.»
Buffy se zagrlila, drhteći. Nije bilo moguće ignorirati urlik vriskova koji se prolamao bez stanke i činilo joj se kao da može osjetiti kako joj se ledena hladnoća pjeska uvlači u tijelo kroz bosa stopala.
«Znači više nema sumnje gdje smo, ha?» rekla je tiho. «Mislim, znala sam i očekivala sam... ali imala sam i tu malu nadu da nas je Acathla poslao negdje drugdje. Negdje... gdje nije pakao.»
Angel ju je išao polako zagrliti oko struka iza leđa, svaki tren očekujući da će se otrgnuti od njega, uzmaknuti i okriviti ga što ju je povukao sa sobom. Kao što je krivio sebe. Umjesto toga se naslonila na njega, opuštajući se na bliskost čak i pod tim uvjetima.
«Možda je ovo stvarno pakao,» rekao je polako Angel. «Ali ako je Dante zaista zapisao istinu u svojoj knjizi onda postoji izlaz.»
- To je čudna promjena uloga - pomislio je. - Da ja pokušavam Buffy dati nadu. Zar nije uvijek bilo obratno, čak i prije njenog sedamnaestog rođendana? - Ipak je osjetio da njegove riječi utječu na nju, vidio je da se ublažuje očaj koji ju je počeo okruživati.
«Misliš da postoji izlaz?» tražila je potvrdu.
«Da. Vjerujem da pakao ne može zadržati nekoga tko ne bi trebao biti ovdje.»
Shvatila je da misli na nju. Ne na oboje, samo na nju. Okrenula se prema njemu, pazeći da njegova široka prsa ostanu između nje i litice.
«Onda ćemo ga naći,» rekla je odlučno. «Naći ćemo izlaz za oboje.»
Uhvativši njegovu hladniju ruku da ušutka mogući protest, Ubojica i njen Angel su se počeli udaljavati od litice ulazeći dublje u pakao.
__________________________________________________________________________________________________
6. dio
3. dan
Siva pustinja se s vremenom pretvorila u sivu plažu sa sivom vodom koja je tiho mrmorila valićima oplakujući pjesak. Litica je ostala iza njih i već dugo vremena nisu čuli vrištanje. Buffy nije znala koliko sati su hodali. Samo je znala da je užasno umorna, gladna i žedna.
Metabolizam Ubojice je može držati na nogama par tjedana bez sna iako ne bi bila lijepi prizor nakon toga. Hrana i voda će biti veći problem, ali zapravo je nije toliko brinula njena žeđ. Mogla je bez problema biti bez hrane nekoliko dana, iako je voda sve više postajala prioritet.
Ali najviše ju je zabrinjavao Angel. Mora da je izgladnjen, pogotovo nakon zacjeljivanje onakve rane koju... koju mu je zadala. A ona je jedini izvor hrane na vidiku.
Sivi ocean ispred njih se činio beskrajan.
«Onda, što Danteov vodič kroz pakao kaže za ovo?»
«Dosta davno sam čitao Božanstvenu komediju, ali ovo bi trebala biti rijeka Aheron. Granica između živih i mrtvih.»
«Meni više sliči oceanu.»
Buffy je klekla uz rub vode, osjećajući koliko je žedna. Nagađala je da su došli ovdje prije 30 do 40 sati i nije se sjećala kada je popila nešto na Zemlji.
Voda nije izgledala baš zdravo, ali nije imala izbora. Voda bi mogla biti otrovna. Ocjenila je da je veća šansa da njena brza sposobnost ozdravljivanja savlada otrov, nego da preživi ako ništa ne popije.
«Uzdravlje paklu,» našalila se i počela piti vodu iz ruku.
Angel ju je samo promatrao, odražavajući njene ranije misli. Osjećao je kako demon gladno reži u njemu. Ispio je krv ljudskom biću samo par sati prije borbe sa Buffy. Nije se sjećao lica mlade žene i bio je gotovo zahvalan na tome. Sa sjećanjima što je učinio proteklih mjeseci, bio je siguran da ima dovoljno materijala za noćne more.
Sada je bio gladan. Oči su mu stalno nesvijesno bježale prema pulsu na Buffyinom vratu.
Kada je malo ublažila žeđ, Buffy je pogledala prema Angelu. Točno je znala što misli i znala je da će se prije ubiti nego da je ugrozi.
Moraju mu naći nešto za jesti prije nego dođe do toga.
«Što sad?» upitala ga je, tražeći nešto za odvraćanje pažnje. «Moramo plivati?»
«Mislim da to neće biti potrebno,» pokazao je nešto jedva vidljivo u daljini.
Tamo je bio uski mol napravljen od sivog drva, protežući se duboko u vodu. Buffy je stisla oči, sigurna da vidi obrise kako se kreću po njemu. Kretali su se prema malom brodu koji je bio vezan za mol.
«Naša sljedeća postaja?» upitala je Angela.
«Aheron se može prijeći samo ako te preveze brodar Haron.»
«Zar taj tip nije iz grčke mitologije? Čini mi se da smo imali nešto o tome na povijesti.»
«Dante je posuđivao iz mnogih mitologija.»
Nastavili su čavrljati dok su išli prema udaljenom molu. Razgovarali su o raznim mitologijama, svojim vlastitim vjerovanjima o zagrobnom životu i kako su Dantea mogli tužiti što je koristio tuđi lik ako je za likove iz grčke mitologije uopće postojalo nešto poput vlasničkih prava.
Bilo što da im odvrati pažnju od sumornog okružja i Angelove sve jače gladi.
Kad su došli do mola vidjeli su da se po njemu zaista kreću ljudi. Ljudi koji su sasvim očito bili mrtvi.
«Jesu li to... ?» počela je Buffy.
«Duše mrtvih. Mislim da jesu.» Gledao je pogrbljene figure koje su se kretale kraj njih, ništa stvarnije od sjena. Činilo se da su svijesni samo svog jada i puta kojim su išli prema lađi koja je primala dugi red duša, a da pritom nije nimalo dublje tonula u vodu.
Na pramcu je bila figura u ogrtaču sa velikim veslom u ruci. Podigao je pogled i otkrio lice vrlo starog čovjeka. Oči poput žeravica su se odmah usredotočile na Buffy.
«Živa dušo,» obratio joj se. «Ti ne pripadaš ovdje. Odvoji se od onih koji su već vidjeli smrt.»
«Vidjela sam smrt,» rekla mu je Buffy sjetivši se dana kad ju je utopio Gospodar.
«Ah, ali nisi vidjela Pakao onih koji nikad neće vidjeti Raj. Ova pustinja sivila je tek prvi i najbezazleniji od mnogih predjela Pakla.»
«Moramo otići na drugu stranu, brodaru.» Angel je prišao Haronu. «Znam da ona ne pripada u pakao, ali nema izlaza na ovoj strani.»
Na Haronovom smežuranom licu se pokazao jedva primjetan smiješak.
«A ti si njen pratioc, mrtvače? Ne zaista mrtav, ali niti jedan od živih. Ni tvoja duša ne pripada ovdje.»
Angel je izgledao šokiran njegovim riječima, ali Buffy nije bila. Ona je to oduvijek znala.
«Slušaj, ako ima neki izlaz ovdje, reci nam. Inače, molim te pusti nas da s tobom odemo na drugu stranu.»
Haron ih je oboje promatrao nekoliko dugih trenutaka i na kraju kimnuo.
«U redu. Odavno nisam prevozio žive. Oprezno hodajte da ne potonete moju lađu.»
Buffy i Angel su sjeli iza brodara koji se odgurnuo od mola i lađa je zaplovila preko rijeke Aheron.
*
Buffy je zijevnula, još jednom nenamjerno pokazajući Gilesu svoje očnjake. Trnci su mu prošli niz vrat, ali ničim to nije pokazao. Bio je siguran da je ona još uvijek Buffy. Angel ju je odsutno gladio po ramenu s rukom na koju se naslanjala i činilo se da to radi potpuno nesvijesno.
Nekako ga je to najviše uvjerilo da ispred njega zaista nije Angelus.
«Možda je bolje da sutra nastavimo sa pričom?» rekao je Giles kad je vidio Buffyin umor. I on je bio prilično omamljen od svega što se dogodilo.
«U redu je,» promrmljala je. «Nisam umorna.»
«Naravno da nisi, voljena,» Angel joj se nasmješio. «Imali smo prilično lak dan.»
«Mislila sam da je sarkazam moj štos,» pobunila se napola ozbiljno. «Ti si mračni tip.»
«Možete se smjestiti u moju gostinjsku sobu,» ponudio je Giles. «Osim naravno ako želite negdje drugdje...»
- Upravo su se vratili iz pakla - podsjetio se. - Gdje bi drugdje mogli ići?-
«Jesi li siguran?» upitao je zabrinuto Angel. «Jer možemo...»
«Naravno da sam siguran,» prekinuo ga je. «Osim toga želim što prije čuti ostatak vaše priče.»
- Pogotovo dio o tome što se točno dogodilo Buffy. -
«Pa i nemamo baš gdje prenoćiti i...» Buffy je zastala i pogledala Gilesa. «Gilese, kako... kako je moja mama?»
Giles je zatvorio oči i uzdahnuo. Bojao se da će doći do tog pitanja prije ili kasnije. Nije točno znao što se dogodilo između majke i kćeri prije nego su Buffy i Angel nestali, ali pretpostavio je kad mu se sljedeći dan na pragu pojavila vrlo uplašena i ljutita Joyce tražeći objašnjenja.
«Sve sam joj rekao,» rekao je Giles čisteći naočale. «I... bojim se da to nije dobro primila. Drugim riječima nije mi povjerovala ni riječi.»
«Sprašila sam vampira ispred nje.»
«Pa... izgleda da se uspjela uvjeriti da se to nije dogodilo. Ona... Buffy zar zaista želiš...»
«Reci mi!» rekla je u tom trenutku ne izgledajući nimalo umorno.
«Hm, pa... nazvala je policiju. Koliko sam shvatio rekla im je da si se družila sa nekom bandom i... tražili su te. Ali ne pod sumnjom za umorstvo. Xander i Willow su to rasčistili. Opća teorija je bila da si pobjegla od kuće. Pokušao sam joj objasniti da te neće naći nigdje na Zemlji, ali... kao što sam rekao nije mi vjerovala ni riječi.»
Giles nije dodao da ga je Joyce smatrala odgovornim do te točke da mu se na pragu pojavila policija sa nalogom za pretraživanje stana. Sva sreća, očekivao je takvo nešto i na vrijeme sakrio većinu oružja i knjiga.
«Bojim se da je u dubokom poricanju,» završio je.
«Nisam joj smjela reći,» rekla je Buffy gledajući u pod.
«Nisi imala izbora,» rekao joj je Angel obgrlivši je oko struka. «Već je vidjela dio istine. Nisi mogla znati da će tako reagirati.»
Buffy je kimnula, ali nije izgledala uvjereno.
«Trebala bih je posjetiti,» rekla je. Nije izgledala oduševljena sa tim.
«Kad se naspavaš,» rekao je Angel čvrsto je držeći. «Za taj razgovor je prikladniji dan nego pola noći.»
«Valjda.»
Giles se digao sa kauča. «Stavit ću posteljinu u gostinjsku sobu. Pretpostavljam da ćete vas dvoje...»
Buffy se malo nasmješila. «Da, Gilese, spavamo zajedno. I prije nego pitaš, ne moraš se brinuti. Klauzula o sreći već dugo, dugo vremena nije problem.»
Olakšanje je preplavilo Gilesa. Gledajući Buffy i Angela tako bliske i znajući što se dogodilo prošli put... bilo je teško ne pitati. Ali sutra će tražiti detalje jer je izgledalo da oboje trebaju mnogo sna. Za sada mu je bila dovoljna sigurnost da se Angelus ne može vratiti.
Stavljao je plahte preko kreveta i pripremao sobu i onda je naglo zastao. Konačno mu je sjelo što se dogodilo.
Nije san. Buffy je kući. Zaista se vratila.
Obrisao je rukom iznenadnu vlažnost u očima.
****
Post je objavljen 15.09.2006. u 22:55 sati.