...evo... po prvi puta u javnost izdajem neka svoja djela. nisu kao druga; moja i dubokoumna. Kad sam deprimirana - crtam. i eto... iz moje depresije su iznikle ove slike i ujedno i moje stvaralaštvo....
ovako ja zamišljam neki novi početak... cura izgleda prilično 'nevino', a s obzirom na to što na sebi nosi.. Slika predstavlja neku vrstu preokreta u životu.
''some girl's can lose their selfs if they don't have nobody on their own...'' Takva sam i ja bila. Živčanila po cijele dane, zbog gluposti. Sada mi se to obija o glavu. Mi smo cure, iskompleksirane i zaljubljene vrane...
Ljudi, kad su deprimirani, na različite načine rješavaju svoje probleme. Neki gledaju drame i igrane filmove, drugi pišu pjesme, neki treći pak crtaju... svatko ima svoje svjetlo na kraju tunela. Bolje se depresije, očajnosti, sažaljenja i ćega sve - ne, rješiti na takve načine nego činiti gluposti i nauditi, ponajviše, samome sebi. nitko nije vrijedan naše žrtve. Oni koji znaju o čemu pišem, neka malo o tome razmisle... Nije sve u ljubavi, izlascima i tulumima (om my god, i'm turning in to my mother!!!)...
Toliko za sada o slikama i 'mamama', kad 'stvorim' nešto novo, javit ću i pokazati svijetu...
pozdrav
Post je objavljen 15.09.2006. u 21:19 sati.