Marketing
Ljudi opraštaju sve osim iskrenosti i ljubavi...
Pismo iskrenosti
Ovo je moje pismo vama. Priznajem sve što sam oduvijek tajila, govorim sve što sam oduvijek šutila. Lagala sam vam. Svakim danom kad ste me gledali ravno u oči i mislili da vam govorim ono što mi leži na srcu, znajte, bila je laž. Nije mi bio nikakav problem gledati vas u oči i besramno lagati. Pitate me kako? Nije teško pogoditi. Sjećate li se onog dana kad je nebo bilo crno, čak ni tamno plavo, nego beskrajno crno i kad se zvijezde nisu smjele pojaviti? Sjećate li se onog dana kad je vjetar nosio sve pred sobom, a pričao je priču tuge i plača? Sjećate li se onog dana kad ste tako lagano odglumili da vam značim nešto, a u srcu vašem je bila praznina vezana uz moje ime? To je bio dan kad sam vam počela besramno lagati. Ne, nemate me pravo optuživati, vi ste prvi krenuli tom stazom. Jednom davno nas je vezala ljubav, danas nas još veže samo moja laž. Kako to da ja mogu ispasti negativac u ovom pismu kad sam ja bila ta koja je uvijek sama završila? Gdje je nestala sva ljubav koju ste gajili prema meni i obećanja da ćete biti uz mene ma što se dogodi? Da, istina je, vrijeme sve mijenja, ništa nije stalno, zar i ljubav? Zar nije ljubav ono što ostaje unatoč svemu, što pobjeđuje svaku tamu, što je rješenje za sve, utočište za svih? Iznimka sam u svemu, očito i u tome. No, odakle vam srama mene gledati optuživačkim pogledom punim nevjerice i razočaranja jer sam se usudila lagati? Nakon svega, što sam drugo mogla? Nisam vas htjela izgubiti, previše vas svih volim, rađe ću sebe ubiti nego ostati bez vas, zašto vam smeta moje laganje? Samo sam prešutila sebe samu i bila ono što želite da budem. Moj je jedini grijeh bio što sam vam htjela udovoljiti, a na kraju ispada da ste vi ti koji ste me najviše kaznili.
Ovo je moje pismo vama. Pismo puno ljubavi i razočaranja. Dvije sestre koje idu jedna uz drugu. Dala sam vam što sam imala, zadnji atom svog bića i niste mi trebali dati ništa zauzvrat. Možda samo oprost što sam vas previše voljela... Zašto se sve na ovom svijetu mora kažnjavati, pa i ljubav? Zašto se odmah misli na nešto negativno, na nešto pokvareno, trulo, opako i lažno? Nikad vas nisam tražila ništa zauzvrat, čak ni vašu ljubav, samo sam htjela da mi vjerujete kad vam kažem da sam mislila to zbilja. Ubrzo zatim sam počela lagati. Nisam mogla više gledati vaše poglede pune skepticizma u kojima se pokazivalo vaše mišljenje o meni. Neprilagođena, drukčija i s druge strane. Morala sam nekako zanemariti te demone u meni, te drukčije osjećaje, nekako sam morala postati sličnija vama. Bezobzirna i sebična. Moja ljubav prema vama borila se iznutra, nikako ju nisam mogla ubiti, svakim danom je sve više rasla, jer ste vi ipak ljudi zbog kojih moje srce kuca. Unatoč svemu, vi ste oni koje ja volim čak i kad me odbacite, ljubav ne umire. Da spasim sebe, a sebe mogu spasiti samo ako sam blizu vas, morala sam lagati. Molim vas, ne gledajte me tim pogledima kojima mi dajete do znanja koliko me više ne volite... Ne mogu gledati razočaranja kad sam se toliko trudila samo da vas zadovoljim. Rađe recite da sam za sve ja kriva, optužite me za sve, samo nemojte šutiti i gledati me tako prodorno... Ubija me svaki vaš dah ravnodušnosti... Budite ljuti na mene, bjesnite na mene, lagala sam vam, samo nemojte šutiti! Svi mi znamo koliko je svijet nepošten, zar ne može to biti moja olakotna okolnost? Svijet je kriv, svijet i moja priroda, mrzite me iz dna duše, samo nemojte biti umukli... Ono što je ostalo od mene, raspara se na komadiće kao smrskani kristal, topi se kao batrljak odbačenog voska, koji više ne služi ni za što kad vidi koliko vama nije stalo...
Ovo je moje pismo vama. Priznajem vam sve što sam lagala. Jer jesam, lagala sam vam svakim danom kad ste me gledali u oči, a ja sam vam se smiješila. Lagala sam vam svakim dahom, tajila sve što mislim o vama. I nikad nećete saznati što osjećam prema vama jer ono što je ovdje zapisano bit će spaljeno. Nikad nećete saznati moju laž.
Lagala sam vam da vas ne volim samo da budem poput vas. No nikad mi to nije pošlo za rukom.
Voljela sam vas oduvijek i zauvijek ću vas voljeti...
napisala sam Pismo iskrenosti iz jednostavnog razloga što ono ne postoji. danas se iskrenost najviše kažnjava, a kad je ta iskrenost još vezana uz ljubav, onda je neoprostiva. sve je danas iskvareno, ljubav ponajviše i uz ljubav su se počeli vezati svi negativni epiteti! kako je to moguće? kad danas nekome kažete da ga volite, pomišlja se ili - da ste to rekli ishitreno i to ne mislite; da ste to rekli samo da se riješite toga, a ne mislite to; da ste nešto zgriješili pa je to izvlačenje; da ste dijete koje voli svih. pa kad onda ljudi zbilja vole? kad je to iskreno? čini se da toga više nema i da je ljubav postala komercijalni trik. ljubav je ono što se prodaje, čula sam to od nekog redatelja. ne zvuči li to tako hladno? ono što se prodaje... koja je onda razlika između ljubavi i kurve? isto je, prodaje se, potražnja je velika, ali je lažna. sve za pare, čak i ljubav... a kad se nađe netko poput djevojke (ili dečka) koja može napisati ovakvo pismo, onda je ona zastranila, luda je, fali joj par dasaka u glavi, nenormalna... samo zato što je voljela...
Post je objavljen 16.09.2006. u 16:59 sati.