Evo me ljudi, javljam se. Zamislite nisam blog pisala čak jedanput. Današnji dan mi je ok. Dobro kad se sjetim nečega odmah mi prisjedne. Ovako...Danas smo na hrvatskom odgovarali jednu pjesmicu. Ja sam sve znala. A, onda sam se u zadnjoj strofi zabunila i umjesti htjeti rekla biti. I onda sam se skroz zbunila. No, izrecitirala sam i dobila pet i iz pjesmice i iz književnosti.. To je dobro. Ali, nije dobro što sam se tako zacrvenila u licu kad sam pogriješila. Strava! A, skoro sam se i opalila smijat jer je Dejan svakog čovjeka slušao s takvom pažnjom da je to strašno. A i prije nego što sam odgovarala pjesmicu, cijelo je vrijeme buljio u mene. Bilo mi je malo neugodno . Ne kužim zakaj je buljio u mene. Izgledam li smiješno ili kaj? Ja njega jednostavno ne kužim........... I tak je prošel moj dan. Ljudi ja vas pozdravljam. Kissssssss....................Pozzzzz.........