Marketing
Detaljno izvješće s blic-puta po dijaspori
Daklem ovako,
kad osvanu petak turski svetac (naveče) spremismo se jedinamojasestra i ja na vlak za Stuttgart.
Zašto vlak i kako je došlo do toga nemam pojma.
Kako god, rezervirasmo spavaća kola da dugi put možemo prespavati.
Famozna spavaća kola izvana (ovo nije moja slika, ukrala sam je sa stranica HŽ-a)
Na ugledavanje naše kabine nemalo se iznenadismo.
Je li moguće da HŽ ima nešto ovako!?!?
Naprosto nevjerojatno.
Kabina izgledaše ovako (krevetnu stranu ne mogu staviti jer je moja draga sestra pozirala na istoj)
Prva pomisao bijaše da možda i nismo uzalud bacile toliko novaca.
Istu pomisao prekinu obavijest da u polasku kasnimo (valjda prema voznom redu) 25 minuta.
Početno oduševljenje sasvim pak nestade kad nas u Ljubljani u ponoć istjeraše van iz našeg lijepog vagona jer je sve riknulo.
I dok tako čekasmo riječki vagon u kojem su nas trebali smjestiti AKO bude mjesta, ja, inače nadasve tolerantna osoba, toliko psovah i grintah da mene i sestru (magarac na prvom mjestu!) strpaše prve i poželješe nam laku noć, a ostali se moraše snalaziti kako znaju i umiju.
Ipak je to HŽ (izvana gladac, iznutra jadac)!
Tako stigosmo u Minken, u ranim jutarnjim satima, onako živčane (da ne upotrijebim jedan bezobrazniji izraz), na njihov HBF na kojem vladaše neko opsadno stanje.
Silno osiguranje, kako se na kraju ispostavi, ipak nije bilo radi nas, nego radi Pape koji taj isti vikend bijaše u Minkenu.
Put do Stuttgarta trajaše još 2,5 sata s malom razlikom u korist DB u odnosu na HŽ, bez ikakvog kašnjenja.
Stuttgart nisam imala vremena obilaziti jer sam se onesvijestila iste sekunde kad su nas smjestili u hotel.
Ono što vidjeh – jako lijepo!
A sad vjenčanje...
Odnos gostiju mladenka : mladoženja cca. 220 : 30.
Dakle svadba bijaše turska, što je, ako se mene pita bila prednost.
Hrvatska je bila jedino zastava (kojom su, nekim komičnim razvojem situacije, mahali Turci) i neki katastrofalno loš pjevač koji se izmjenjivao s turskim bendom.
Da se mene pita trebalo bi mu zakonom zabraniti ne samo javne nastupe nego i pjevanje pod tušem.
Turci za razliku od njega odlični, još da smo kužili što su svirali, no mrdat guzicom se uvijek može...
Veselo društvo na podiju
Najzanimljiviji dio, meni osobno, bijaše nastup dva Turčina s tradicionalnim instrumentima, na čiju svirku su svatovi zaplesali kolo.
E, to je bilo lijepo i za vidjeti i za čuti.
Izgledalo je otprilike ovako...
Molim lijepo, uzmite u obzir činjenicu da je ljude u pokretu teško slikati
Bilo je i trbušnih plesačica koje su svakako bile atrakcija večeri.
Najbolje od svega je da nijedna nije Turkinja.
Lejla (Makedonka)
Sara (Hrvatica/Njemica)
Sastav ljudi, nadasve zanimljiv i šarolik (pričalo se barem 5 jezika te večeri)!
A lijepih žena!!!!!!!!
Ljudi moji, Turkinje su abnormalno zgodne.
Bilo ih je tako lijepih i zgodnih da bi se kraj njih posramile sve one filmske dive.
A tek kako plešu!!!!!
Muški – 0 bodova.
Što ćeš to ti je nepravda.
Sve u svemu, svadbeni običaji prilično slični našima.
Jedina specifičnost je da prilikom darivanja na mladenca kače (doslovno) novce, a mladenku kite zlatom.
(U tom slučaju biram biti mladenac!)
Za kraj svadbene priče evo i mladenaca s tortom.
Torta je bila lijepa samo na izgled (još imam traume od kušanja!)
Nedjelju provedosmo opet u Minkenu s predragom rodbinom.
U Zagreb se vratismo u ponedjeljak ujutro.
I iako je danas petak (turski svetac) ja sam još uvijek strgana.
Dec ol folks!
Post je objavljen 15.09.2006. u 17:07 sati.