Javljeno je da su Lovci o'šli 'ća. Vatra se ugasila još sinoć, Slovencima sline iscurile pa dehidrirali, te su u lošem stanju prevezeni interventnim vozilima u hlad gdje im je pružena flaša pomirenja. Na pitanje novinara o vepru čiji je na kraju bio ispečen, slovenski su se dužnosnici pozvali na izjavu svog ministra koji je čuo kako pričaju u europskom parlamentu da našem Vladi odgovara arbitraža jer u tom slučaju ležerno može tuđe ne dati a svoje ne uzeti što nije u redu te da bi trebali to riješiti zajednički na europski način. S obzirom da je sve manji broj ljudi u Hrvatskoj koji zaista razumije što to Slovenci pričaju, tako je i ova izjava nažalost većini nerazumljiva.
U ovoj predizborničkoj slovenskoj gužvi, pojavila se i polako preuzima inicijativu nova struja ili kako ju se u tisku još naziva «Novi Talas». Političari u Sloveniji iz ove grupe su puno skloniji idejama o izgradnji džamije u Ljubljani, te povratak starih izvornih jela u nacionalnu slovensku kuhinju: banjalučki ćevapi, burek Amidžin, Isina baklava, kalemegdanski odrezak, Karađorđeva supa… takav mentalitet je nama puno razumljiviji te smo im kao takvima skloniji u rješavanju otvorenih pitanja na brži, ekonomičniji, pravedniji način.
Interesantno je kako naime ova ista skupina djeluje kod nas na sličan a ujedno i potpuno drugačiji način. Dok u Sloveniji ova vrsta ljudi se asimilira u društvo te kroz društvo kao instituciju djeluje prema van, kod nas oni asimiliraju društvo te kao takvo postaje instrument nalik na kontrabas ili fagot: drven, dubok i uglavnom tup i glup. Takav instrument je topao, samozatajan i lijen, a opet tako esencijalno i emocionalno sveprisutan, moćan i toga nesvjestan. Taj topli, ugodni niski zvuk našeg društava se potom može oblikovati po volji onih iz Bruxelessa.
Ukoliko dakle pobjedi ova opcija u slovenskom izborniku, i sama komunikacija će dakle biti direktnija i brža. Nećemo morati «stavljati do znanja» nego direktno «jeb.ti u zdrav mozak» i to kako mi njih - tako i oni nas.
U duhu ovog i budućih reintegracijskih procesa na Balkanu, i naš se predsjednik otisnuo na Kubu kod Fidela da gleda kako je to Tito nekoć vodio treću svjetsku silu. Od silne nesvrstane sile ostala samo kila koja se kirurški odstranjuje dio po dio, a i sam bolesni Fiedl koji kao bastion u zaljevu svinja prkosi najdemokratskijoj sili u svemiru, će uskoro završiti na majicama kao CHE ili u mauzoleju kao Tito.
I tako dok nesvrstani zasjedaju i dok im Mesić priča viceve, Ameri po uzoru na Kineze, razmišljaju da grade Zid. The Zid bi trebao biti sagrađen duž granice sa Mexikom kako bi spriječio ilegalni uvoz radne snage iz te snagom bogate srednjoameričke države. Kao što je kineski zid zaštitio Kineze od Mongola, i onaj u pojasu Gaze, Židove od Arapa, isto će i Amerikenjce ovaj The Zid od radišnih Hispanjolaca. I sad opet ona ideja od Zeke se pokazuje kako je u trendu… samo ako mi dignemo naš zid između nas i Slovenaca, kako će Jusuf i Jovan u Maribor i Celje?
Post je objavljen 15.09.2006. u 13:53 sati.