i da...
petak...
i moj ispruzen dlan licio je na
polako si grickala taj kolac..
a smijesio sam se...
znao sam da u mraku sobe nece vidjeti...
i opet osmjehom sam prikrivao bol
sto ja radim?
pa ja sam samo jedna obicna budala...
a ne mozes svakome biti dobar..
varam li se?ili mozes? ali onda neces sebi biti....
ako se varam
lako je to reci
ionako su to sve samo rijeci
cak i one koje vrede kad se odsute
ergo svejedno sam sad sam
ludo jedna...
i da ima jedan savjet...
drage prijateljice lijepog osmjeha
Post je objavljen 15.09.2006. u 12:43 sati.