Da li su im dojadili prigovori mnogih da nije u redu da samo zagrebačka djeca imaju poseban privilegirani status prigodom dodjele školskih knjiga? Da li je proradila savjest ili nešto treće? Uopće sada nije bitno. Važno je da Vlada RH (u sklopu pronatalitetne populacijske politike) odlučila od slijedeće godine svim osnovcima i učenicima prvih razreda srednjih škola omogućiti besplatne udžbenike. Time je od onih „malih“ ljudi (koji odgajaju i buduće velike ljude) zaslužila čistu peticu. Ma znamo mi da to nisu besplatni udžbenici, nego da će se to platiti iz državnog proračuna kojeg svi punimo, jer se nama otkida kroz poreze iz plaća i drugih naših prihoda. Riječ je dakle o pravičnijoj raspodjeli koju su neki okarakterizirali kao vješt predizborni trik. Pa zato su i izabrani da donose dobre odluke, da budu pravičniji od prethodnika, da slušaju bilo naroda i da ne prave greške koje bi ih mogle koštati mandata.
Neki dan razgovaram s prijateljem policajcem, ocem petoro djece koji je doista podigao kredit da bi djeci mogao kupiti knjige za ovu godinu. Kaže teško mu je, ne ide mu se u mirovinu jer misli da još može raditi. Bio je u ratu od prvog dana i misli da bi trebao zarađivati toliko da bar djecu može normalno školovati. Nije ostvario nikakve privilegije, a svi ga poštuju i pozdravljaju kad ga sretnu. On će se, kao i mnogi radovati povećanju dječjeg doplatka i onom dodatku od 500 kuna na treće i svako ostalo dijete, te još neke olakšice koje donose nove zakonske odredbe. Mislim si kako ljudima s kojima se družim zapravo treba tako malo da budu sretni i kako nitko od nas nije megaloman, pa da krade kao neki stotine milijuna kuna i glume u javnosti velike frajere. Roditeljima brojnih obitelji „kapa do poda“ uvijek i svugdje. Pogledajte koliko košta oprema i hrana za novorođenčad. Kažu ljudi mala djeca-mala briga, velika djeca-velika briga. Sve je to skopčano i sa novcima, jer se ne živi od zraka, lijepih riječi. „Tata daj mi za užinu, daj za „Mak“,. ..daj za ovo, daj za ono, roditelji čuju svakodnevno. Lako se uhvatit za džep i dati, ali treba imati. Imućniji se čude kako neka djeca nemaju kod kuće kompjutor, DVD, Play station, pa to bi kao trebao danas biti standard. Dobro je da se ima i za prehraniti i za odjeću. Ipak roditelj je roditelj, pa će svom djetetu kupiti i kompjutor na kredit, i bicikl i ostalo, da ne bude „među najgorima“. U ovoj našoj Hrvatskoj obitelji bi trebale imati bolji standard, a ne da čim netko spomene obitelj , samo se misli na socijalu i besparicu. Kad to gospodo doista promijenite na bolje ( hvala Bogu nešto ste pokrenuli) onda će i puk o političarima suštinski promijeniti mišljenje (dakako na bolje).
Post je objavljen 15.09.2006. u 11:43 sati.