Ponekad stvarno pozelim bit dama. Cisto onako, reda radi. Ona kojoj bi palili cigarete docim bi izvadila jednu. Kojoj bi otvarali vrata docim bi zamamno zatreptala (pod pretpostavkom da znadem zamamno zatreptat, stono moze, a i ne mora bit istina). Ona iz Zdrafkove pjesme. Moderna, modna, zgodna. Ona koju zenski casopisi opisuju kao punu nekog -eksipila kojeg zenskocasopiska zenetina morade zracit. Ona koja pokazuje golo rame ili nagovjestaj sise. Ona koja bi trebala izabrat Klunija umjesto Christopher Penna (jebo smrt, da nije umro bio bi ziv i jos uvijek podlozan mojoj opseznoj opsesiji njime).
Ali avaj. Ko za inat sve suprotno. Ne namjerno. Moze bit da je neki genetsko-endemsko-mutantski poremecaj u pitanju.
*Umjesto da se diskretno smjesim kad mi se isprica kakova posalica odvalim grleno-grohotni smijeh tako da mi se vide svi socijalisticki olovni amalgami od plombi i tri cetvrt grkljana. Na damskoj ljestvici kotira vrlo nisko (otprilike 1 i po' od 10). Ali oduvijek imadoh niske porive.
*Ne imadem ni najmanju zelju da patim poradi mode. Ako me visoka peta ubija, stisce i kasapi skinut cu je i bosonoga krocit po trnovitom putu zenskom (vidi Madge koncerat i ljubicaste pete veselu pricu). Zaobisla me elegancija u sirokom luku. Steta, a bas se bijah nameracih da joj nekako doskocim!
*Suma sumarum dekoltirane odjece koju posjedujem: otprilike 2. I ta dva nosim sa necim ispod. Da slucajno ne otkrijem vise kozuha nego sto treba. Nema veze sto u restoranima na krkanju budem redovito ignorirana od strane konobara koji mi daju manje porcije i opcenito me ne registriraju.
*Sto se tice pokazivanja (kvrgavih) koljena (aka takozvanih mini suknji); nosenja mrezastih (oh, tih tako eksepilnih rekvizita zenske odjece sa kojim bih se radije vlastorucno zadavila negoli ih nosila); nosenja tangi i ine donjerubljevske plejade tipa cipka-svila (savrseno nedavno objasnjeno od strane Blini) - pa radije bih pilotirala helikopterom iznad Pacifika!
*Jedinu koncesiju, odnosno ustupak, koji cinim u pogledu damstva jest duga kosa. Ali samo zato jer imam glavu ko lubenica sa celom na kojem bi mogli slijetati (a bogami i polijetati) najnoviji modeli raznoraznih dzambodzetova. Pa to tako nekako sakrijem i pokrijem.
*Pivo i rakija mi ne smrde. Volim luk (kapulu) i bijeli luk.
*Zadnji Cosmo kupih sredinom devedesetih proslog stoljeca.
*Obozavam filmove napravljene za teve bazirane na istinitim dogadjajima, a koji obavezno ukljucuju pojavljivanje Brian Dennehyja (krstih ga honest cop jerbo uvijek glumata policajca-detektiva koji se protiv vjetrenjaca bori za pravdu). Prophet of Evil: Ervil LeBaron; Child's Cry; Texas Justice. Naslovi govore sve. Kvaliteta za sva vremena.
*Dobijem apopleksicne napadaje kad cujem za Bridget Jones. Mrzim chick-lit. Ne odgledah niti jednu cjelovitu epizodu Sex & The City (mislim da maksimalno izdrzih 3 minute i onda me, mislim, satrase zivci, ne mogah vise dalje).
*Sama si manikiram nokte.
*Profesionalni frizer me zadnji puta raskupusio proslog stoljeca. Bradu i brkove i dlake kojie mi vire iz usiju i nosa periodicki iscupam. Ili ako se bas previse pretvore u cekinje onda ih obrijem. Tesko je to breme, ali nesto se ipak mora istrpit. A masne ruke od loz ulja koje promijenim na JCB bageru s vremena na vrijeme obrisem kuhinjskom krpom.
*I uopce se ne shegachim sa uzgojem koza (capra aegagrus hircus). Jos mi samo fali drvena potleusica, jednosmerna avionska karta za Rvacku (smjer: Dinaridi) te jedan muski (kozao?? kozal??) i jedan zenski prijmerak (er, koza, valjda). Nes' ti seljaka!
Mislim da mi nista ne fali (osim daska ili dvije u glavi) i da sam usprkos svoj ovoj pobrojanoj bruci ipak svrseno-savrsena/savrseno-svrsena.
Post je objavljen 15.09.2006. u 00:15 sati.