Dok se još nisam vratio u Jeruzalem, odlučio sam vam pokazati bar djelić ugođaja s odmora na lošinjskom otočju.
Najbolje je krenuti od samoga dolaska. Kada vam je krajnji cilj otočić koji nema stalnoga stanovništva, pa ni struje ni vode, onda je dobro da imate na raspolaganju neku barku, jer vjerojatno prema njemu neće voditi nijedna brodska linija. Evo i mene i moga društva sada na barci koja nas u suton nosi prema mjestu odmora.
Kao što vidite, priroda nam je za dobrodošlicu pripremila spektakularne boje.
Nismo, naravno, jedini koji smo otkrili to mjesto, pa ima i priličan broj jedrilica i jahti usidrenih u morskom kanalu između dva otoka.
Sljedećeg jutra i naša ja barka mirno počivala uz mol, a nasuprot nama u prvim su se zrakama sunca kupale kuće drugoga otoka.
Otočić na kojem sam proveo odmor nije velik, pa ste za minutu na njegovoj drugoj strani odakle se za jasnih dana pruža lijep pogled prema Velebitu.
More, međutim, nije uvijek tako mirno, pa se i bura znade razigrati.
Razumije se da nije cijeli odmor prošao u ljenčarenju na ovom otočiću, nego smo se potrudili, nekad i pomalo avanturistički, obići okolicu. O tome ću vam pisati sljedećih dana. Budući da je ovaj otočić pravi mali raj, nemojte me ni pitati za njegovo ime. To se ne odaje! Iako sam svjestan de će ga netko (recimo alkion) i prepoznati. Kod šetnji drugim otocima bit ću malo precizniji.
Post je objavljen 14.09.2006. u 09:54 sati.