Krenuo sam u teretanu jucer navecer. Negdje oko jedanaest i pol. Malo sam poduze razgovrao s Opaticom preko gtalka, svrsio i odlucio vjezbati. Preodjenuo sam se , uzeo rucnik, knjigu i vodu i otisao na tavan . Tamo mi je napravljena teretana. .
Jednom gore, otvorio sam prozor, slozio radio, prebacio klupice za vjezbanje da si otvorim prostor, nabacio rucnik, skinuo jednu tenisicu jer pilates volim vjezbati bos kada sam skuzio da nisam sam.
Okrenuo sam glavu u stranu, i razorgacio oci u strahu. Oko mene se nesto kretalo. Nesto malo, i crno, skrilim i radilo je krugove medju stupovima u prostoru. Uhvtio sam tenisicu s jednom rukom, s drugom sa uzeo rucnik, vodu,knjigu kljuceve. Na brzinu sam iskljucio radio, skoro ga srusivsi na pod i, ugasio svijetlo u nekoliko grcevitih pokreta i izletio van iz teretane u panici.
Uzasno mi ide na naerve klada mi sismisi ulete u prtosr gdje vjezbam. uvijek s euserem od straha, to i kukci, ali oni veliki poput grancice koja mi je bila na vrhu torba kada sam prije neki dan dosao doma. Uzas.
buduci da nisam mogao vjezbati na ntavanu , kako Bog zapovjeda, morao sam to obaviti u dnevnom borvaku. ne svidja mi se tamo vjezbati, malo je prostora i nije jednaki mentalni stimung. U zadnje vrijeme malo fusiram s treninzima. ne svidja mi se to. Ako tako nastavim opet cu se udebljati, postati debela koturajuca lopta i tko ce me onda zeljeti?
Post je objavljen 14.09.2006. u 07:51 sati.