Kao lagani uvod u seriju postova o plovidbi oko zapadnih grčkih otoka predstavit ću vam kako i kamo sam to putovao.
Putešestvije je započelo dolaskom u Veneciju autobusom gdje sam se ukrcao na brzi trajekt za Igumenicu i Krf. Trajekt putuje oko dvadeset osam sati do Krfa, a prije dolaska na Krf pristaje u Igumenici, te produžava za Patras (u našem izgovoru Patra). Cijena karte je i za naše pojmove vrlo jeftina (50 eura po osobi). Naravno može se zakupiti i kabina koja je nešto skuplja, zavisno o koliko se ležajeva radi i na kom mjestu je kabina u brodu. Hrana nije uračunata u cijenu karte ali se za manje od deset eura može vrlo dobro jesti. Izbor i kvaliteta jela su vrlo dobri. Selfservice radi samo sat i pol u vrijeme doručka, ručka i večere, dok se jela alla cart mogu naručiti tijekom cijelog putovanja. Udobnost, brzina i stabilnost trajekta su vrlo dobri. Gotovo da nema ljuljanja na valovima tako da ugodno putuju i osobe osjetljivijeg želuca.
Na Krf sam se iskrcao sat vremena prije ponoći po njihovom vremenu (u odnosu na nas žure jedan sat). Tu me sačekalo prvo iznenađenje: nigdje uokolo ni blizu niti carine niti policije. Ovo iznenađenje je u odnosu na sljedeće bilo ugodno. Novo i vrlo neugodno iznenađenje bila je desetominutna vožnja taxijem od luke do marine Gouvia koja me je stajala 25 eura (polovica karte od Venecije do Krfa). Kasnije sam saznao da su grčki taksisti vrlo bezobrazni pri naplati vožnje strancima, osobito onima koji se voze do aerodroma ili do marina.
U marini Gouvia ukrcao sam se na jahtu Feretti 680 (ova brojka 68 označava njenu dužinu u stopama, a nula na kraju označava osnovnu verziju u izradi i opremi, a ako vas zanima dužina u metrima pomnožite prvu brojku s 0,305) i na njoj proveo puna dva mjeseca krstareći po zapadnoj obali Grčke i skoro svim otocima s te strane.
Mjesta i otoci koje sam posjetio:
Krf: -iz zraka, s mora i automobilom
-sva veća mjesta na njemu kao i najviše vrhove,
-Murtos i Parga: dva mala gradića na obali,
-Paksi, Antipaksi, Skorpios, Levkas, Zakintos, Itaka, Kefalonija, Meganisi i Hilia: otoci na kojima smo posjetili sva mjesta i sve vale koje su imalo bile pogodne za sidrenje.
Nakon dvomjesečnog lutanja kopnom, otocima, morem i zrakom slijedio je povratak u domovinu. Osmosatna vožnja jahtom iz Jonskog mora kroz Otrant sa zaustavljanjem u Cavtatu, radi carinskih formalnosti, završila je u marini Dubrovnik. Naravno da nisam mogao odoljeti šetnji ovim našim prekrasnim gradom. Foto-aparat se svuda usijavao od pretjerane upotrebe. Budući da sve ima svoj kraj i moje dvomjesečno lutanje završilo je letom s dubrovačkog aerodroma doma.
I, na kraju, da slučajno netko ne bude u zabludi i ne smatra me velikim bogatunom, (najam ovakve jahte iznosi preko trideset tisuća eura na tjedan) ja sam na ovoj jahti, zahvaljujući svom znanju navigacije i relativno velikom iskustvu na moru, radio kao skiper. Posao skipera na ovakvim brodovima u odnosu na moj sadašnji posao neusporedivo je lakši pa sam ga shvatio, a i doživio kao odmor za duh i tijelo.
Post je objavljen 13.09.2006. u 00:36 sati.