Marketing
the long ago,i showed my soul......now.....i don't have it anymore
.....imam tisucu razloga....imam milijun razloga....imam previse razloga da ovo ne pisem....da prekinem...zasto?....jer sam sretna?....ne nisam....trebala bi....nisam....a onda jer sam tuzna?....ne nisam....ja sam ravnodusna.....to je problem....nekako mi je sve ravno,ma to je vjerojatno period...period cega?...ponovno neznam.....to veliko NEZNAM me ubija..... al nisam pesimisticna.....barem tako mislim....zapravo nadam se....nadam se da cu osjetiti nesto.....da mi nije svejedno...da cu prebroditi to neznam....i da cu znati,da cu znati kuda,kuda dalje....al ako neuspijem...tada bi htjela da ne budem sama....
usput htjela sam vedriji post,jer trenutacno sam nasmijana.....jer cujem brata kako place.....mozda vam uljepsam dan a mozda i ne.....al trebam malo pricati o bratu....mozete ovo preskociti....nije bitno za spas covjecanstva....al mozda bude neki detalj...koji ce vam pomoci da se ponovo nasmijete......uglavnom obozavam bracuuu....tako je malen,a tako borben....neznam u njegovim ocima nesto vidim....tj.osjecam zracenje....jer je sretan,sto nije sam.....obozavam kad me priko oka gleda.....ili kada puza po sobi..pa zastane....okrene glavicu i pogleda me..(kao javlja mi se) te nastavlja svojim putem.....to malo smetalo je pametnije od mene....to je dokazano....al i vec pokazuje osobine koje su vidljivi u svih nas...teznja necemu visem....uporan je i ne zeli prihvatiti da je malen....uporno se rukicama hvata za rub kauca i jedva se dize...al se podigne...ponekad padne...al hvala bogu na bucmastoj guzici ili pelenama.neznam cemu vise.....poceo je i pricati...al uglavnom kad ga ne bendamo ni 5 posto...onda se on oglasi....ima vrlo kristav glas...i ne trpi nista...niti kad je ukakan,ili gladan...odmah mu se mora napraviti sto zeli...tako malen a vec zapovjeda....ponekad mu bježim po sobi a on za menom....pa se uhvati za moje noge...i digne se te me pogleda onim pogledom...podigni me:)....i naravno da upali....voli vidjeti nasmijane ljude...pa se i on njima smije....a ima male rupice na obrazima kad se nasmije...brzo se izborio za mjesto u obitelji....sada spava.....a kad se probudi i place...(glasom malo drecavim)....sjedne u kut krevetica i u mraku ceka...ceka da dodemo po njega....a kako je sretan kad dodemo
eto malo kratko,mogla bi o njemu ja jos,pogotovo kako pliva iako mu je tek 9 mjeseci....a i kako me lupa....nadan se bar da ste se nasmijali...barem onim malim,vrlo malim osmjehom
Post je objavljen 13.09.2006. u 21:46 sati.