Vrtim stranice po dnevniku,od veljace do danas.Toliko putovanja,promijena,predavanja,predavca,zanimljivih tema,pun dnevnik adresa raznih ljudi iz svih kontinenata.Dnevnik miris na moje putnicke torbe.Mirise na Angeline kreme,na vlagu iz Propatrie u Venezueli,jedno mjesto divljije od Kozari Boka,u kojem ljudi pricaju s pistoljima.Metci fuckaju nad krovovima,koji su ionako suplji.Mirise na planinu Avilu,na moju sobicu u Amstrdamu,u tom dnevniku nema cega nema,tuge za tatom,osijecaj napustanja,osamljenosti,sprovod,ispovijed I.Papica.Mislim da je to najzanimljivije i najvrijedni sto se dogodilo u ovih 8mj ove godine.Za sad!Preci toliko km. pomagati sirom zemlje,a onda ti se najveca cuda dogode u kuci.Da bismo hodocastili i pomagali,ministrirali i misionarili,ne treba preci preko svog praga.To je dokazano,prvo pomozi u svojoj kuci svojoj okolini...Ali kad bi se svi toga drzali,tko bi pomogao onima koji nemaju svoga doma,ni familje.Radit treba punom parom,svaki dan je blagoslov s neba i treba ga ispuniti do maximuma.Svaki dan je dovoljno dug,da bi se nasmijao prolazniku,otvorio nekom vrata,prepustio svoj red nekom u zurbi,lijepo je i nagradivati ljude novcem,dati tringeld frizerki,prijateljici ubrati i pruziti cvijet,nazvati mamu,(tko je ima i tko moze)...Pozdraviti suseda,pokupiti smece pred svojim dvoristem,ili u liftu...Sluziti kao sto je Isus sluzio nas.Kako se danas ljudi vole zaliti kako ih boli ovo i ono,od sad ih samo pitam:gdije te boli?Dozvoli mi poloziti ruke na to mjesto,pomolit cu se!Nevjerovatno kako tih dvi tri minute,promijeni covijeka.Neznam da li se zaista dogad sto na espiritualnom nivou i da li ljudi ozdravljuju.Ali sam uvjerena da im je potrebna samo paznja jer se odmah osijecaju bolje.Sve je u glavi!!!!Tako,u dnevniku svasta novo a ja neznam sto napisati.
Post je objavljen 13.09.2006. u 21:04 sati.