Ponekad želim biti ono bezbrižno dijete kao i nekad.
bez problema.
i da mislim samo na igru.
da mi nitko ne može zamjeriti radi neke krive stvari.
jer ipak sam ja samo dijete.
želim plakati jer sam pala.
želim biti mala maza.
želim biti ono drečavo derište.
koje plače nakon svake krive stvari.
želim biti u centru pažnje.
želim da svi govore kako sam mirno i dobro dijete.
Želim opet držati balone u zraku.
hm.
kao i prije.
zašto uvijek izazovem probleme gdje ih ne treba??
zašto još uvijek vjerujem u ono što su me davno uvjerili?
zašto ne mogu prihvatiti činjenice?
zašto ne mogu izbrisati prošlost?
početi ispočetka.
sve drugačije.
zašto se ne mogu vratiti u vrijeme djetinjstva?
zašto?
zašto me opet obuzima depresija?
zašto nisam mogla ostati u onom happy stanju?
zašto mi je opet teško prikazati svoju pravu stranu??
puno pitanja.
a niti jedan odgovor.
zašto....
zašto sve što je lijepo kratko traje????
objasnite mi to!!!!!!
jer ja ne mogu sama dalje.
Post je objavljen 13.09.2006. u 21:24 sati.