Tebi nepoznata ”duso”…Violaine
Jutarnja magla grli obalu jezera.
Miris jeseni se siri nosnicama.
Sve je tiho…
Zasutio je zubor potoka u dusi.
Nema ptica…
Nema suncane zrake da se u njemu ogleda.
Sve je mrtvo…
Zatihnula je gitara u krosnjama borova.
Tisina...
Samo tisina vlada na padinama zivota.
Utihli su zrikavci...
Svjetlost se ugasila...
Tama je ponovno zavladala snovima.
Osjetih drhtaj tijela u daljini..
Cvijet se stisnuo u boli…
Grmljavina tutnji u sjecanju...
Mrklo se nebo zaplelo u tvojim obrvama i kosi...
Pauk ti uhvatio tijelo u mrezu beznada…
Dubina te zove zvonom nedosanjanih snova.
Osjecas gorcinu poljubca…
Nestanak te zeli priviti na svoje grudi.
Ali nedaj se…nedaj se…
Tvoje rijeci nisu dovoljno lutale prostranstvima…
Ruke grlile litice na njegovim obroncima…
Usne nisu otpjevale uspavanku pored ognjista.
Udahni i izroni na povrsinu jezera,
Kao nimfa sa ogrlicom skoljki oko vrata..
Sa nadom u rukama…
Sa molitvom u ocima…
Krvavi se sunce u sutonu…
Sutra se rada novo jutro…
Jutro novih nada…
I nedaj se…
Nedaj se…
Nada 13.09.2006
"Treba vjerovati u nemoguce."
Shigeo Shingo
P.S. Tvoja bol me ranjava. Pokusavam pronaci put iz beznada. Znam da je bolno i tesko gaziti danas tvojim tragovima...Znam da su usahle nade na tvojim izvorima...Ali molim te...NE DAJ SE...Vjeruj u nemoguce..
Post je objavljen 13.09.2006. u 21:02 sati.