Što je više preuveličanosti samog sebe, manje je dostojanstva. Umišljenjaci se hrane lažima, dostojanstvo počiva na istini. Umišljeni se uvijek razmeću i dure, dostojanstveni to nikad ne čine. Umišljenost je neumjerena, dostojanstvenost odmjerena.
Umišljena je osoba umišljena jer je umislila da je ono što nije. Kiti se mnoštvom nepostojećih vrijednosti, osobina i zasluga. Takva osoba glumi samu sebe od jutra do sutra. I pred sobom i pred drugima. Potrebna joj je publika koja će živim odobravanjem potvrditi izmišljenu osobu koju predstavlja.
Dostojanstven čovjek živi svoj život onakav kakav je. Ne kiti se jer mu to nije potrebno. Ne juri za tuđim odobravanjem jer zna na čemu je.
Umišljena osoba je u stalnom strahu da će biti provaljena, raskrinkana, spuštena na zemlju.
Dostojanstven čovjek nema razloga za strah, jer ne lebdi u oblacima i jer se ne pretvara da je ono što nije.
Umišljena osoba je u sebi smetena. Zato je uvijek na oprezu i usplahirena.
Dostojanstven čovjek je pribran jer zna tko je, što je, na čemu je.
Umišljena osoba duboko sumnja u sebe. Zato joj je najbitnije da se umjetno napuhava kako bi sama sebi izgledala značajnijom.
Dostojanstven čovjek točno zna koliko vrijedi. Sebi niti što pridodaje, niti što oduzima.
Umišljena osoba je napadna, zato što je slaba.
Dostojanstven čovjek je smiren i staložen, zato što je jak.
Umišljenost se zasniva na samozavaravanju i samoodbacivanju, dostojanstvo na samospoznaji i prihvaćanju sebe samog...
-Josip-
Post je objavljen 13.09.2006. u 16:40 sati.