Marketing
......
usne su mi se nevoljko odvojile od njezinih...
jos uvjek sam osjecao okus meda
"imas labelo?" nekako stidljivo sma pitao nisam mogao drugacije da probijem tu tisinu
"samo da vidim..." pocela je prebirati po torbici , crvenih obraza i zbunjenih ociju..
"ne nemam tu, treba ti bas?"
"ma ne , smao sam i ja htio imati usne s okusom meda kao ti..."
"ma nemam takavvvv labelo i nemaju takavvvv okus" pocrvenjela je
"ma kako nemaju? dodji sim" uhvatio sam je oko struka i privukao...
zatvorila je oci, duge trepavice su, kako sam se priblizio licu, dotakle moje lice
usne su se spojile u jos jedan dugi poljubac...
"eto vidis da nemaju..." rekla je kad smo se najzad odvojili, sva crvena u licu..
"paa en znam bas....." nasmijao sam se
"a ne , neces jos malo probati..."nasmijala se, procitavsi mi misli..."to ces malo poslije" dodala je sasvim tiho...
uhvatio samje oko struka.. njezin aglava je pala na moje rame
kosa, kao pokosena psenica se spustala niz rame i ruku...
bila je smirena...
"gdje cemo na kavu..."
"bilo gdje..."
moze i ovdje?
"znas...."pocela je bojazljivo....
"reci..." stao sma opet nesto iznenadjujuce i sokantno ima za reci.. pomislio sam...
"ali meni se ne pije kava..."
"pa mozes piti i sok..." nasmijao sam se odahnuvsi...
"ma neeeee" stala je i digla pogled prema meni...
"meni se uopce ne ide na kavu...."
"pa oboje smo do ovog mjesta na kraju svijeta putovali zbog kave" pogledao sam je...
"pa mislim zedna sam ...."
"pa idemo.... "
"ali ....." pocrvenjela je i spustila pogled koji je pratio nogu koja je na ulici crtala neki ornament..
"sta ali... ", polako mi je svitalo i neki drznik u meni nije zelio prestati zezati je...
"ali ..."pogledala me u oci..."prestani me zezati i vodi me u sobu...." rekla je sad snizenim odlucnim glasom..
"pa kako cu nositi kavu do sobe" nasmijao sam se....
"ma nemoj da te ja nosim...." rekla je kao-ljuta...
krenuli smo polako... prema nekoj sobi...
nedostojnoj njezine ljepote...
pogled joj je preletio sobu...
klasicna hotelska soba, kao i mnoge koje sam prosao putujuci s poslom u mislima...
ova se razlikovala od svih...
kod ove je pogled bio u sobi...nisam morao gledati kroz zavjese koje su prikrivale sunce
jos uvjek sam stajao sa kljucem u ruci...
ona je usla i stajala iza mene polako se povlacila prema vratima..
pratio sam je pogledom...
ond asam polako koracima prilazio njoj...
"sto se dogadja..?"
"a nista" smijesila se i priblizavala vratima...
"kako nista, pa odlazis... jel po kavu?" pokusao sam se nasmijesiti...
pogledala je iza sebe u vrata koja jos niej zatvorila...
"paaa mogli bi sad i kavu popiti, zar ne?" nasmijala se kao ja maloprije...
"paaaaa bas bi i mogli..." rekoh ne skidajuci pogled s nje...
polako je prilazila i ledjima zatvorila vrata....koja su do sad bila otvorena i koja je ona zatvorila svojim ledjima i sad je stajala naslonjena na njih...
dosao sam joj skroz blizu , ruke su se ovile oko mog vrata....
samo je sapnula...
"ali poslije.... puno poslije..."
i njezine usne boje tresnje i okusa meda su prestale pricati....
Post je objavljen 13.09.2006. u 15:36 sati.