Jučer sam se dopisivala s frendicom na msn-u. Predložila mi je da za savjet što se tiče "osobe" koju volim pitam brata...
I jesam... Poslušala sam ju...
Navečer sam malo pričala s bratom o svemu tome, što on misli i što bi mi savjetovao, tome slične stvari. On je stariji od mene, pa je i iskusniji. Inače, on i poznaje tog dečka...
Kada sam ga pitala što bi on napravio da mu netko pokazuje takve znakove kao da mu/joj se sviđa, rekao je da ne bi ništa napravio.
Ali, pošto sam ja u tog dečka bila jako zaljubljena prošlo ljeto, pitala sam ga u to vrijeme za savjet. Rekao je da ga zaboravim. Poslušala sam ga i nekako sam ga zaboravila, ako se to može tako nazvati (ja sam samo sama sebi lagala o svojim osjećajima).
Ipak, i onda kada sam ga vidjela, osjetila sam sreću što ga vidim. Bila sam presretna svakog trenutka kojeg bi provela blizu njega, osmijeh od uha do uha.
Lako je mom bratu govoriti da ga zaboravim, kad nije on na mom mjestu. A, i, ne mogu samo tako... Odlučiti jedan dan da neću više biti zaljubljena u njega i to će bitit to, neću više biti zaljubljena u njega i neću ga voljeti. Za mene je to nemoguće. On je ipak jedini dečko kojeg sam stvarno voljela, i ne mogu to tek tako zaboraviti. Voljeti nekoga dvije godine, i onda ga samo tako zaboraviti-nemoguća misija za mene.
I, još uvijek ne znam ZAŠTO GA TAKO PROKLETO VOLIM???
A nije toga vrijedan, nije vrijedan moje boli, patnje, ljubavi, pogleda... Ničega...
Uz njega me vežu jako lijepe stvari, kojih se znam prisjećati s veseljem. Jako lijepe uspomene, vezane su baš uz njega...
Jedno od najljepših ljeta, je bilo prošle godine.
Sada sama ne znam dal da poslušam brata i da pokušam te osjećaje zaključati u dubinu svoga srca i pokušat krenut dalje. Znam samo, kad mi je 1. put to savjetovao, kasnije sam se pokajala, a kajem se i sada...
Da, bilo bi najbolje da ga zaboravim, da nastavi svatko svojim putem...
Ne znam, vidjet ću još... Nadam se samo da ću uspjeti riješiti svoj problem i biti ponovo sretna i nakon nekog vremena se nasmijat i to stvarno misliti...
Moram dobro razmisliti, što ću i kako ću napraviti... Imat ću još vremna za to.
Sada vas pozdravljam i šaljem vam puse, posebno Tonki, Teici, Jopy i Ivči, a najveću pusu šaljem osobi koju volim, koja to uopće nije zaslužila...
Post je objavljen 13.09.2006. u 14:46 sati.