Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/manah

Marketing

Parnica protiv mesa (protiv puno mesa i protiv nekvalitetnog mesa)


Jedete li ikada mrtvog psa? A mrtvog psića? (Oni su puno mekši). Siguran sam da se neki od vas sada mršte govoreći "Kako misli, jesti mrtvog psa?" No, kako odrediti koje se životinje mogu jest, a koje ne? Ljudi jedu mrtve piliće i mrtve svinje. Jedu mrtve male krave. Zašto ne i male štence? Zapravo se psi i psići u nekim dijelovima svijeta smatraju posebnim poslasticama. Neki nas ljudi smatraju barbarima, jer jedemo mrtve male krave. Naravno, kada ovu "hranu" naručite u restoranu ne tražite odrezak male krave, nego teleći odrezak. Dato mu je drugo ime kako ne biste osjećali odvratnost ili sram kada ga naručujete. Pametno? U stvari, kada bi više ljudi znalo što je zapravoteletina vjerojatno bi ju smjesta prestali jesti, jer je barbarizam preblaga riječ da se opiše mučenje i nehumano zlostavljajnje neophodno za proizvodnju ove "delikatese".

Ako volite životinje - ne mislim kao jelo, nego kao prijatelje - možda ćete htjeti preskočiti slijedećih nekoliko stranica, jer su pomalo neugodne. Telad izabrana za "tvornicu teletine" živi najviše četiri mjeseca. Za to vrijeme prolaze pakao da bi ljudima osigurali "popularno bijelu", mekanu teletinu.. Proizvođači teletine uzimaju telad neposredno nakon rođenja (jedan dan staru) i stavljaju ih u pojedinačne staje u zgradi tvornice teletine. Telad nikad više ne vide svoje majke. Staje su tek nešto veće od teleta koje je često vezano oko vrata kako bi mu otežali kretanje. To se čini da se smanji razvoj mišića i da meso ostane mekano. Poput drugih mladih životinja, telad voli skakutati vani. To "buduća teletina" nikad ne može.

Kroz čitavo vrijeme zatočeništva tele se hrani "mliječnim nadomjestkom" mješavinom masnoća, šećera, sredstava za sprečavanje plijesni, vitamina i antibiotika. Nikad ne okusi majčino mlijeko. Ovi nadomjesci izuzetno su bogati masnoćom kako bi se nepokretna telad naglo utovila. Ta dodatna masnoća jedva čeka ući u vaše arterije. Tele se drži, na dijeti koja je potpuno lišena željeza - tako da mu je meso anemično. Tako ostaje bijelo. Zaboga, to bi bilo neprihvatljivo! Nesretna životinja često pokušava jesti svoju staju ili liže čavle ili drugi metal pokušavajući se domoći željeza. E da, štagljevi u kojima se ovakva telad drži u potpunom su mraku. Mrak ih umiruje.
Ovo zlostavljanje traje oko petnaest tjedana nakon čega telad teži 330 funti i sprema se za klanje. Zapravo, proizvođači bi ih htjeli još zadržati i uzgojiti, no do tada su već toliko anemični i nezdravi da bi se ubrzo mogli razboljeti i uginuti. Dakle, malo prije no što bi umrli od bolesti, brzo ih se odvodi u klanje te na vaš stol ukusno pripremljene dinstane sa točno određenom količinom parmezana i mrvica. Dobar tek!

Ne dajemo drugo ime samo mrtvoj teladi kako bi nam bilo manje mučno dok ju jedemo. Jedete li trbuh mrtvog praseta? Slaninu? Mljevenu mrtvu kravu? Hamburger. A nemojmo zaboraviti razne dijelove mrtvih krava i svinja, otpad oguljenih s kostiju i mljevene druge otpatke nagurane u crijevo. Hrenovke. Nema potrebe nazvati jabuku ili komad lubenice drugim imenom, zar ne? Neki će mi ljudi zamjeriti na izražavanju, no izražavam se doslovno s odreženim ciljem. Želim istaći da nismo stvoreni kao mesožderi - niti fiziološki, niti psihološki.

Već sam napola dokazao da psihološki nismo opremljeni. Pozovite se na trenutak na zdrav razum. Nisu li vas izražavanje i opisi poljednjih nekoliko odlomaka pogodili? To je zato, jer vam nije u prirodi jesti mrtvu životinju. Ako vas je samo čitanje o tome pogodilo, kako biste došli do mrtvih životinja da ih se ne kolje za vas? Biste li uopće razmotrili ubijanje teleta vlastitim rukama, razrezali ga nožem i kroz krv i iznutrice izvadili omiljeni dio? Zatim biste se naravno morali riješiti kostura prije nego počne trunuti i zaudarati. Što biste s njim napravili, posebno da nemate hladnjak? Zakopali ga iza kuće? Kada bismo zaista bili šredodređeni da jedemo meso, slinili biste od očekivanog oduševljenja nad mogućnošću zadiranja u životinju. Štoviše, kao svaki prirodno određeni mesožder na zemlji, jeli biste ju sirovu. Kako vam se to sviđa? Biste li mogli savladati svinju, na neki način ubiti i odmah ju zagristi i pojesti? Vaša prirodna averzija prema hvatanju, ubijanju, klanju i jedenju drugog živog bića u komadu i sirovog trebala bi vam pomoć da utvrdite da psihološki nismo mesožderi. Još je lakše dokazati da nismo predodređeni da jedemo meso.

Povijest naše vrste vrlo je jasna. Razvijali smo se kao biljojedi, ne kako mesožderi. Zubi nam nisu prilagođeni deranju i kidanju mesa. Imate li kljove? Pogledate li u usta morskom psu ili vuku, vidjeti ćete kakve biste zube trebali imati kao mesožder. Naša slina se potpuno razlikuje od sline mesoždera. Naša sadrži enzim čija je jedina svrha razgradnja složenih ugljikohidrata kakave nalazimo u biljnoj hrani. Životinje koje jedu meso nemaju taj enzim. Njihova je slina jako kisela kako bi se razgradile koncentrirane bjelančevine. Naša je lužnata. Želudac mesojeda izlučit će deset puta više klorovodične kiseline od našeg. Takva koncentracija uspješno razgrađuje meso. Mesojedi također imaju sposobnost uklanjanja ogromnih količina kolesterola, te imaju poseban enzim za razgradnju mokračne kiseline. Naša jetra može razgraditi teko malu količinu kolesterola i nemamo navedeni enzim. Probavni sustavi mesojeda su kratki, oko tri puta duži od njihovih tijela. To omogućuje brzo izbacivanje razgrađujućeg, trulećeg mesa. Svi biljojedi imaju duga crijeva, osam do dvanaest puta duža od njihovih tijela kako bi se osiguralo vrijeme potrebno za probavljanje i odstranjivanje hranjivih tvari iz biljne hrane. Nema sumnje, kako god na to gledali, mi nismo mesojedi.

Shvaćam da se uspjelo prodobiti dovoljan broj ljudi da povjeruju kako će, ne budu li svakoga dana jeli hranu bogatu bjelančevinama, patiti od nedostatka proteina. Naravno, mesna i mliječna industrija ne ističe činjenicu da od hrane bogate bjelančevinama ne dobijete bjelančevine. Draže im je da ljudi ostanu u zabludi da se čovjekove bjelančevine izgrađuju od živonjskim proizvoda. Ako uzmete zalogaj piletine, to je pileći protein, ne ljudski. Ako uzmete zalogaj svinje ili junca, to je svinjski ili juneći protein, a ne ljudski.

Bjelančevine se grade od aminokiselina. Ovo je prekratka i preznačajna rečenica da bi se samo jednom izgovorila. BJELANČEVINE SE IZGRAĐUJU OD AMINOKISELINA. Ne postoji fiziolog na zemlji koji tvrdi suprotno. To nije upitno kao što je pitanje da li je sunce vruće, voda mokra ili kamate previsoke.

Činjenica da su aminokiseline gradivni materijal za bjelačevine objašanjava zašto slonovi, nilski konji, volovi, konji, nosorozi, gorile, i druge snažne i izdržljive životinje nisu izumrle uslijed pomanjkanja bjelančevina. Čak i stoka, koju bismo trebali jesti dok nam ne izađe na uši, ne jede životinjske proizovde, a ne pate od nikakvog nedostatka bjelančevina. Jeste li razmišljali o ovome?

"A lavovi?" pitate, "Jedu zebre i pretvaraju ih u bjelančevine. Zašto ne bismo i mi to mogli?" Kao prvo, probavni sustav lava stvoren je da bi meso pretvorio u bjelančevine i glukozu, a prvi preduvijet za to je da zebru jedu sirovu. (Jeste li ikada vidjeli čopor lavova kako pravi roštilj za večeru?) I, dok je meso sirovo, lanci aminokiselina koji čine bjelančevine zebere lako se razgrađuju i ponovo sastavljaju u bjelančevine lava. Nakon kuhanja aminokiseline se zadružuju i bjelančevine postaju neupotrebljive. Stoga, mesojedi hranjeni isključivo kuhanim mesom postaju nezdravi, bolesni, sterilni i nesposobni za razmnožavanje. Sam čin pretvaranja sirovog proteina zebere u proteine lava zahtjeva toliko energije da lavovi spavaju dvadeset sati dnevno. Orangutani jedu samo voće i spavaju samo šest sati.

Pretopostavljam da bi, ako ste voljni jesti vaše meso junca, svinje i pileta sirovo i spavati dvadeset sati dnevno, vaš bi organizam možda mogao proraditi te proteine u proteine koji vama trebaju. No, zašto biste podmirili potrebu za aminokiselinama (bjelančevina) iz izvora kojemu je vaš probavni sustav biološki prilagođen? Voća i povrća. SVAKA AMINOKISELINA POTREBNA ZA STVARANJE LJUDSKIH BJELANČEVINA MOŽE SE NAĆI U VOĆU I POVRĆU. Već osjecam prezir nekolicine nazadnih dijetetičara tamo u kutu. Dobro, nemojte mi vjerovati. Pođite se samo boriti s gorilom srebrnih leđa koja je tri put veća od nas, ali trideset puta snažnija. Jedu samo voće i bambusovo lišće,a mogu vam iskrenuti automobil ako to žele. Otkud dobivaju proteine?

Fit for life2 - Harvey & Marilyn Diamond

Da se razumijemo, u obzir za ljudsku prehranu dolazi samo zdrava divljač (ona koja je uistinu divljač a ne divljač u zatočeništvu) i konjetina. Meso ne jesti svaki dan. To vrijedi za obične ljude. Šta će čovijeku koji radi u kancelariji mesina?
a o stočno koštanom brašnu da i ne pričam ...

Post je objavljen 13.09.2006. u 12:23 sati.