Mama je nakratko prilegla, pa se ja nakon nekog vremena javljam jer vidim da je ona sva u nekim novim planovima, svašta smišlja, mijenja, a ništa ne piše.
Idem u vrtić već drugi tjedan nakon tri mjeseca pauze. Prvo mi je bilo teško odvojiti se od mame u jutro, a sada mama stoji na vratima i moli me za polubac dok ja jurim po stepenicama da ne zakasnim na neku od jutarnjih aktivnosti koje nam tete smišljaju skoro svaki dan. Tako smo danas išli sami u dućan kupiti voće i sami smo reckali sve za voćnu salatu.
Bila sam i kod neke tete homeopatice i dala mi je neke tabletice za moj neurodermitis koji me svrbi po licu, rukama i nozi. Osim toga je mami ispričala kako da se hranim, što da izbaci, a što da doda u prehranu. Tako da jedem puno sjemenki od lana, bundeve, soje, integralnu tjesteninu i rižu umjesto bijele... pijem puno više obične vode, mama koristi uz maslinovo i bučino ulje. Nema više čokolada, nutella, slatkih pudinga za djecu, slatkih sokova. Mama je i prije pazila da ne unosim nepotrebno puno šećera, ali se i ona sama iznenadila kada je počela malo proučavati kako su stvari namjenjene baš djeci često najveće smeće puno šećera od kojeg mene počne odmah svrbiti.
Neki dan je moj prijatelj u vrtiću imao rođendan i teta je pitala mamu da li smijem torte, pa je mama rekla neka mi malo daju da ne budem izdvojena od ostale djece, ali ja sam sama rekla da neću i jela sam malo kokica i štapića... Pa znam i ja što je za mene dobro, a što nije.
I mama i tata su se ipak iznenadili kada su vidjela kako meni ova zdravija hrana paše, kako se guštam u keksima od sjemenki, kako pijem vodu i ne želim niti sama više jesti čokolade, makar i jednu štangicu dnevno koliko sam prije jela s voćem.
Jedino što mi ne paše su zasićene masne kiseline ili Omega 3 (to piju baka i deda u kapsulama) ali kao sirup za djecu koji je svejedno toliko odvratan da mi se diže želudac i pljujem ga uredno van iz usta.
Ali mama se i tome dosjetila, pa mi u mlijeko stavi pola žlićice u jutro i pola ne večer. Naravno da sam to odmah skužila i pitala ju je li mi u mlijeko stavila ono ulje koje mi je donijela teta iz Zagreba na što je ona okrenula glavu i počela se tresti, a onda me pogledala (ali ne u oči) i rekla da nije. Znam da mulja jer me nije pogledala u oči, ali i ja to radim nekada, pa sam joj oprostila. Kaže mama da su i odrasli nekada zbunjeni, a ona je tada bila toliko da mi je i muljala što inače ne radi... Nadam se da joj se to neće ponoviti.
Kaže mama da sve malo drukčije stvari plaše ljude, pa tako i moja nova hrana kod nekih izaziva čuđenje i žaljenje kao da su me roditelji otrgnuli od nečeg jako vrijednog...
Odmah se čuje kako ni u čemu nije dobro pretjerivati. Kaže mama da je zanimljivo kako neki roditelji daju puno slatkiša, premda znaju da je to nezdravo, ali djeca to vole, a oni vole svoju djecu pa su onda ta pretjerivanja prihvatljivija od onih drugih...Koji za ishod imaju zdravije zube, probavu i čitav imunitet.
Ali kaže mama da se na to ne treba obazirati, svatko bira svoje, i ona mijenja neke moje navike jer se prije nije htjela opterećivati, a sada kada vidi da to ima posljedice...
Jedino je čudno kada roditelji znaju da su pahuljice za djecu ili slatke kreme i sokovi pravi šećerni otrov, a ipak ih svaki dan daju djeci i onda se čude kako nasljednici imaju loše zube ili su debeli ili stalno bolesni.
Tako da ne znam što da mislim o tome kada odrasli nešto znaju, a onda se ipak čude...Valjda je teško priznati neke stvari. Ili je to ono što mama naziva nesvjesnim?
Možda i skužim jednoga dana sav taj čušpajz u mojoj glavi....
Do tada puštam i da mama i ja učimo... i mijenjamo se kada doznamo nešto novo i vidimo da ima rezultata.
Ali da ne gledamo sažalno djecu koja jedu puno slatkiša, kao što niti mi ne želimo da nas se žali kada grickamo nešto drugo...
Dobar tek vam želim što god da jedete i veliku pusu vam šalje
Mamina djevojčica
Post je objavljen 13.09.2006. u 11:27 sati.