Marketing
Lović-Prekriški, Sveti Križ
Kao što sam vam rekao, žuberački kraj zaslužuje više od samo jednog posjeta njegovom najvišem vrhu. Još prije nepunih mjesec dana uživali samo u raskoši velebnog pogleda sa Svete Gere i tom prilikom pošlo mi za okom detektirati neke vrhove obronaka žumberačke gore. Tim slijedom, nedavno smo posjetili vivodinski kraj i selo Lović-Prekriški, za kojeg me veže moje obiteljsko porijeklo.
Na zelenoj padini brijega Lović blista na suncu kao gorski kristal urezan u brazdu svijeta.
Uspomena na drage pretke odigrala se na vrhu iznad sela. Zvonik, zaogrnut u vječiti lahor-povjetarac, njiše zvono kapelice Svetog Križa pozivajući na susret pun emocija i poštovanja.
Sa ovog vrha dalekosežan pogled puca na sve strane. Ta, ne odveć zahtjevna kota, dobro je poznata mnogim planinarima i ostalim gorskim zaljubljenicima, prvenstveno radi svog zanimljivog, otvorenog položaja. Na sjeverozapadu Sveta Gera, sjeveroistočno Plješivica. Južnom stranom pogled duboko uranja u pokupsku nizinu, dok za povoljnog vremena, na obzorju izniču čak obrisi dalekih vrhova Like. Rijeka Kupa u mrkozelenoj kotlini šume povremeno zabljesne svojim srebrnim slapom. Na jugozapadu strši Klek, i mameći izaziva planove naših novih odredišta.
Nahranjen svježinom zraka veselo škiljim kroz busen cvatnoga trpuca, kao da tim činom mogu pospremiti i sačuvati od nestanka graditeljsku baštinu raštrkanih sela po obroncima. Primjećujem, neke su kuće uspješno obnovljene. Duša minulih vremena obuzima me na mah, kao kratak osmjeh bakin, kao djedov uvrnuti žuti brk.
Lović selo, alaj si na brijegu - u tebi se sokolovi legu... izleti stih sa mojih usana, kao jato čvoraka sred vinograda, kao očeva osobna mantra pri svakom njegovom povratku, kao stričev jecaj posljednjeg odlaska u tuđinu.
Nekoć sam mislio kako je sve to samo silna patetika.
Danas, u samo jednom svom pogledu, ne poznajem veće glorifikacije na djelu.
Na zelenoj padini brijega Lović blista na suncu kao gorski kristal urezan u brazdu svijeta.
Uspomena na drage pretke odigrala se na vrhu iznad sela. Zvonik, zaogrnut u vječiti lahor-povjetarac, njiše zvono kapelice Svetog Križa pozivajući na susret pun emocija i poštovanja.
Sa ovog vrha dalekosežan pogled puca na sve strane. Ta, ne odveć zahtjevna kota, dobro je poznata mnogim planinarima i ostalim gorskim zaljubljenicima, prvenstveno radi svog zanimljivog, otvorenog položaja. Na sjeverozapadu Sveta Gera, sjeveroistočno Plješivica. Južnom stranom pogled duboko uranja u pokupsku nizinu, dok za povoljnog vremena, na obzorju izniču čak obrisi dalekih vrhova Like. Rijeka Kupa u mrkozelenoj kotlini šume povremeno zabljesne svojim srebrnim slapom. Na jugozapadu strši Klek, i mameći izaziva planove naših novih odredišta.
Nahranjen svježinom zraka veselo škiljim kroz busen cvatnoga trpuca, kao da tim činom mogu pospremiti i sačuvati od nestanka graditeljsku baštinu raštrkanih sela po obroncima. Primjećujem, neke su kuće uspješno obnovljene. Duša minulih vremena obuzima me na mah, kao kratak osmjeh bakin, kao djedov uvrnuti žuti brk.
Lović selo, alaj si na brijegu - u tebi se sokolovi legu... izleti stih sa mojih usana, kao jato čvoraka sred vinograda, kao očeva osobna mantra pri svakom njegovom povratku, kao stričev jecaj posljednjeg odlaska u tuđinu.
Nekoć sam mislio kako je sve to samo silna patetika.
Danas, u samo jednom svom pogledu, ne poznajem veće glorifikacije na djelu.
Post je objavljen 13.09.2006. u 11:25 sati.