Uh sto sam se raspisao o politici. Usla mi je pod kozu, to je valjda po principu, bolje da se ja bavim politikom, nego politika bavi sa mnom. Na lageru za blog imam sljedece teme; moja razmisljanja o podrijetlu Hrvata, pa zatim zamisljenu analizu Novoga Zavjeta znanstvenika sa zagrebackog smrdljivog sveucilista, pa zatim htio bih se malo raspisati o Tokio Hotelu, zasto volim Dalmaciju i tako to ...
Pa da se malo odmorimo od politike i mojih dubokoumnih misli, tekst jedne pjesme.
E da usput, u gornjem lijevome kutu, tekst koji glasi
Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
je ironija i trebao bi tako zvucati. Da ne bi bilo zabune, jer se vise puta dogodilo da mi se ljudi pozivaju u komentarima na taj tekst kao nesto ozbiljno.
Branimir Bilic je uvijek smrtno ozbiljan i uvijek postavlja ista pitanja.
Ja ne pisem standardom, ako ste dobro primjetili, koristi profani ilitiga svjetovni jezik ulice, psujem i nisam nikada upoznao hrvatskoga jezikoslovca Stjepana Babica, a cisto sumnjam da autor Londonca cita moj blog.
Na tekst pjesme. Kako naci pravi put je praizvedena 1983. na Zagrebfestu, nekada ponosu Zagreba, danas nepostojecoj instituciji. Pjeva je Krunoslav Kico Slabinac. Skolski je primjer tadasnjeg festivalskoga popa, koji je danas blago mrtav, inace Kico je dusu dao za promatrati povijest hrvatske muzike; tip je pjevao rock, festivalski pop, tamburice, uvijek u trendu tj. sto se tada slusalo u puckim masama, to je nas Kico pjevao.
Pjesma mi je draga, tekst ne mozes naci na internetu ni da se ubijes, ali Bogu fala, cajketine, to nadjes za tri sekunde. Inace u mojoj Panonskoj drzavnoj pjesmarici je takodjer nekoliko pjesama koje se ne mogu naci, a i na ovome blogu sam dao nekoliko tekstova od Drage Britvica koje necete naci tako lako te od grupe Boa ratnu Zemlju.
Autor teksta i muzike je Davor Jasek.
Kako naci pravi put
Nakon svega sto je bilo,
ni poznanstvo cak ne osta,
niti osmijeh, niti pogled,
niti jedna topla rijec.
Nakon svega sto je bilo,
niti zbogom, niti hvala,
umire i zadnja nada,
kao stranci mi smo vec.
Nakon svega sto je bilo,
svojim putem svak ce poc,
mozda nekad sve ces shvatit,
mozda nekad ces se vratit. (x2)
Kako zaboravit sad oci te, ruku te,
Kako zaboravit sad noci te, setnje te,
kako zaboravit sve ?
Kako naci pravi put koji ce odvest me,
negdje daleko od tih besanih noci svih,
kako naci pravi put ?
Nakon svega kako mozes,
pored mene tako proci,
kao stijena da sam neka,
ili zgazen neki cvijet ?
Nakon svega kako mozes,
zaboravit sve te dane,
i te ruke sto su znale
za te stvarat novi svijet.
Nakon svega sto je bilo,
svojim putem svak ce poc,
mozda nekad sve ces shvatit,
mozda nekad ces se vratit. (x2)
Kako zaboravit sad oci te, ruku te,
Kako zaboravit sad noci te, setnje te,
kako zaboravit sve ?
Kako naci pravi put koji ce odvest me,
negdje daleko od tih besanih noci svih,
kako naci pravi put ?
***
Pero Panonski
Post je objavljen 13.09.2006. u 10:08 sati.